Ne znamo jeste li čuli za maleni gradić Easport u američkoj saveznoj državi Maine. Grad je doživio svoj procvat zahvaljujući ribarenju u drugoj polovici 19. stoljeća, konkretno 1875. kada je ovdje otvorena prva tvornica sardina. S industrijalizacijom broj stanovnika se u gradu naglo povećavao. Samo desetak godina kasnije u gradu je bilo više od 10 tvornica sardina. Zbog velike potražnje za konzerviranom i jeftinom ribom, kao hranom sirotinje u koju je spadala većina, u tvornicama se znalo raditi danonoćno. U jeku potražnje za konzervama ribe i maloj konkurenciji ovdje je bio zaposlen i velik broj djece. Djeca su najčešće radila zajedno s roditeljima, pa i bakama i djedovima.
Surova stvarnost malih radnika
Godine 1908. Američko vijeće za zaštitu djece angažiralo je sociologija Lewisa Hinea da dokumentira izrabljivanje djece i uvjete u kojima rade diljem SAD-a. On je taj zadatak zdušno prihvatio te je putovao po cijeloj zemlji, razgovarao s tisućama djece u njihovom radnom okruženju te je svojim fotografijama dokumentirao njihovu tešku svakodnevicu.
Jedna od postaja na njegovom putu je bio Eastport, tadašnje srce američke industrije sardina. Djeca su u to vrijeme bila poželjna radna snaga jer je njihov rad bio manje plaćen u odnosu na punoljetne radnike. U ovim tvornicama djeca su bila uključena u sve proizvodne faze, a njihova je plaća ovisila o tome što rade, no kretala se u prosjeku oko 1,5 dolara dnevno.
Neka su djeca radila na pripremi ribe za konzerviranje pa su s velikim noževima grubo tek ulovljenoj ribi rezala glave i repove. Nakon te grube faze slijedilo je konzerviranje, pakiranje i otprema. Rad u ovoj tvornici je bio zahtjevan jer nije bilo nikakve automatizacije, pa je čitav proces obrade i pakovanja bio dugotrajan. Hine je svoja izvješća potkrijepio brojnim fotografijama koja su zorno svjedočila o surovoj stvarnosti djece radnika. Uvjeti rada su bili opasni jer je čitavo područje bilo sklisko i skučeno, a djeca su rukovala velikim noževima zbog čega je često dolazilo do ozljeda, kojima se rijetko pridavalo puno pozornosti. Djeca bi bila eventualno poslana kući s tim da njihovi roditelji nisu mogli ići s njima, a sutradan bi se najčešće vraćala na posao.
Zabrana dječjeg rada u tvornicama
Hineova izvješća kao i fotografije omogućile su Američkom vijeću za zaštitu djece da upotrijebi ove slike kao osnovu za stvaranje novog zakona koji će zaštiti djecu i zabraniti njihov rad u tvornicama. S promjenom uvjeta na tržištu i rastom konkurencije grad je bankrotirao 1937. nakon čega se velik dio stanovništva odselio “trbuhom za kruhom”.
Američka industrija sardina doživljava nagli pad zarade od prve polovice 20. stoljeća, koji je bio posljedica novih zakona koji su se počeli hvatati u koštac s prekomjernim izlovom. Osim toga masnu plavu ribu je velikim dijelom počela zamijenjivati zdravija bijela riba. Era tvornica sardina u SAD-u je završila zatvaranjem zadnje takve tvornice 2010. godine. Ovaj gradić u kojem danas živi manje od 1500 osoba, nikada se više nije oporavio od svog bankrota.
Piše: Sonja Kirchhoffer
