Porculanske lutkice bile su pravi hit u viktorijanskoj Engleskoj

Porculanska lutkica koju je napravila Dianna Effner. Fotografija: Roger Berg ( National Institute of American Doll Artists).

U viktorijansko vrijeme porculanske lutkice postaju pravi hit. Naime, u tom trenutku se na djecu već gledalo na drugačiji način nego u najvećem dijelu prošlosti. Ova je društvena promjena u odnosu prema djeci započela još u 17. stoljeća kada su se djeca prestala grubo tretirati kao mali odrasli ljudi. Izmijenjen stav prema djeci koji je obilježio 19. stoljeće imao je svoje korijene u drugoj polovici 18. stoljeća i filozofiji Jean-Jacquesa Rousseaua koji je u svom djelu “Emil ili o odgoju” ukazao da su ona apriori čista i nevina te da iskvarenom postaju pod utjecajem okoline. Ove nove ideje o potrebi zaštite djece u odrastanju prihvaćaju viši društveni slojevi.

Viktorijanske lutkice kao začetak konzumerizma

Ovakav odnos prema djeci mijenja i način odrastanja, ali primarno se to odnosi na djecu privilegiranih slojeva koji su svom potomstvu mogu priuštiti taj luksuz. Najveći broj djece siromašnih je svakodnevno bio izložen radnoj i seksualnoj eksploataciji. Upravo se u tom trenutku u viktorijanskoj Engleskoj javljaju u velikom broju prestižne porculanske lutkice. Lutka, kao i neke druge igračke se općenito tumače kao način pripremanja djece za uloge odraslih. U tom kontekstu i nije bilo bitno je li riječ o finoj porculanskoj lutki ili nekoj sasvim običnoj jer je poruka bila ista. Djevojčica koja se s lutkicom igra postat će majka, i njen će svijet se tada vrtjeti oko uloge uzorne supruge i majke.

Porculanske lutkice treba sagledati i u okviru industrijskog društva koje je promicalo konzumerizam. Tako su lutke propagirale i modne trendove u vidu frizura, odjeće, raznih modnih dodataka, namještaja i uopće stila života. Bili su to začeci komercijalizacije u kojoj danas živimo. Primjerice kada je pomodna kraljica Viktorija izgubila svog supruga 1861. godine potaknula je trend žalovanja i u svijetu lutaka, pa su počele izlaziti posebne edicije porculanskih lutkica s odgovarajućim haljinama i velovima za žalovanje.

Porculan kao bijelo zlato


Porculan je u Europu stigao iz Kine negdje u razvijenom srednjem vijeku. Bio je toliko vrijedan da je tretiran kao bijelo zlato. Lutkice izrađene od porculana bile su simbol moći i privilegija. Onaj tko je kupio ovakvu lutkicu svom djetetu odašiljao je poruku okolini da ima i može si to priuštiti. Djeca su poznata po tome što lome stvari, a što znači da roditelj koji kupi ovako nešto svom potomku lako će posegnuti za novom sličnom stvarčicom. Viktorijanske lutkice su bile zasljepljujuće bjeline što je bio ideal ljepote onog vremena. Bjelina je djevojčicama sugerirala da se drže podalje od sunca, kao i da su im za održavanje bjeline potrebni suncobrani, rukavice i drugi modni dodaci. Tako su se kroz lutke oblikovale i navike djece kao budućih potrošača. Bijeli ten bio je odraz privilegiranosti jer je značilo da osoba s tako “njegovanom” kožom ima dovoljno novca da ne mora sama obavljati stvari koje bi ju stajale bjeline, a onda i statusa.

Lutkica obično samo s glavom od porculana

Porculanske lutke su obično imale samo porculansku glavu, no mogle su imati u nekim slučajevima i udove od porculana, što je bilo rijetko. Tijelo je tako bilo najčešće izrađeno od nekog otpornog i manje vrijednog materijala jer je na kraju krajeva taj dio lutkice bio manje bitan zbog toga što je bio skriven pod više slojeva odjeća. Nedavno preminula umjetnica koja je izrađivala lutkice od porculana Dianna Effner svoje je znanje o izradi ovih lutkica nesebično dijelila. Tako je opisala postupak njihove izrade. Prema njezinim uputama jasno je da se posebna smjesa bijele gline s dodacima sipala u pripremljeni kalup i sušila, a nakon toga bi se pekla na visokoj temperaturi koja je prelazila obično 1300 stupnjeva Celzija. Kasnije nakon pečenja je slijedilo poliranje kako bi se postigla specifična prozirnost porculana. Nakon toga je na red dolazilo bojanje. Između svakog sloja boje slijedilo je pečenje. Dianna je bojala kineskim bojama i za to je prošla posebnu edukaciju. Naravno za bavljenje ovim poslom nije dovoljna samo volja i znanje već je potreban i umjetnički dar.

Porculanske lutkice danas više nisu tako popularne kao nekada, no još uvijek postoji sloj obožavatelja za koje se primarno i proizvode. Često su one visoke umjetničke vrijednosti poput Dianninih, i kako se čini prije služe za razonodu odraslih nego djece.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari