Žezlo – simbol kraljevske vlasti

Žezlo (lat.sceptar) je svima poznat simbol kraljevske i carske vlasti, dio regalija uz krunu i kraljevsku jabuku. Manje je poznato da je bilo i simbol vlasti crkvenih dostojanstvenika (npr. kod pravoslavaca). Sastojalo se od palice ili štapa izrađenog od skupocjenog drva ili metala, često ukrašenog dragim kamenjem, te glave u obliku kugle s križem, orla, ljiljana ili nekog drugog simbola vezanog uz kraljevsku vlast. Kod crkvenih dostojanstvenika ima slično značenje biskupskom štapu – znak je vlasti i brige za povjereno im stado.

Već se u starom vijeku javljaju slični predmeti povezani uz vladarsku moć, poput egipatskih štapova (vas,mks ilimekes,heka), ornamentalnih buzdovana mezopotamskih vladara, zlatnog štapa perzijskog cara i sl. UIlijadi se spominje Agamemnonovskeptron tj. dugi štap, a u drugim izvorima se često navodi da suci, svećenici, vladari i drugi moćnici nose štapove s ukrasom na vrhu. Sam bog Zeus nosio je štap s glavom u obliku ptice grabljivice. Rimljani su upotrebu žezla vjerojatno naslijedili od Etrušćana. Poznato nam je da je žezlo od slonovače bio simbol konzulske časti u vrijeme Rimske Republike, a pravo na nošenje žezla imali su i pobjedonosni vojskovođe (imperatori), koji su ga zatim mogli predati svojim podređenimlegatima kao znak prenašanja ovlasti.

Tradicija se nastavila u razdoblju Rimskog Carstva, gdje jesceptrum Augusti bio simbol carske vlasti. Izrađen je od slonovače, a na vrhu mu se nalazio zlatni orao. Uvođenjem kršćanstva kao službene religije orla je zamijenio križ. U srednjem vijeku je došlo do velike diversifikacije u glavama žezla. U Engleskoj su npr. postojala dva žezla, jedno s glavom u obliku križa, drugo s glavom u obliku golubice. Slična je situacija bila u Francuskoj, gdje je jedno žezlo na vrhu imalo ljiljan, a drugo otvorenu šaku (znak blagoslova). Takva vrsta kraljevskih žezla opstala je do danas.

Kako se žezla pojavljuju u vrlo raznolikim i prostorno udaljenim kulturama, neki stručnjaci smatraju da su se razvili iz pastirskih štapova nomadskih naroda. Kako su pastiri vodili svoje stado, tako su vladari vodili svoj narod. Ukras na vrhu štapa možda se razvio iz vjerovanja da u njemu živi duh koji utjelovljuje neki aspekt prirode.


Piše: Boris Blažina

Komentari