Zašto su Perzijanci skrenuli tok Eufrata?

Kao što se to često događa, smrt velikog vladara poput Hamurabija dovela je do krize oko nasljeđa, a zatim pada moći države, tako da je Babilon tijekom razdoblja od 16. do 7. st. pr. Kr. nekoliko puta promijenio naziv i gospodara. Tako su njime prvo zavladali Hetiti pod Mušilišom I., nakon čega su se na vlasti izmijenili Kasiti (narod iz gorja Zagros na sjeveroistoku), Elamiti (narod koji je obitavao istočno od Babilonije i sjeverno od Perzijskoga zaljeva) i Asirci (narod sjeverno od Babilonije). Grad je pretrpio mnoga razaranja – devastacija vjerskoga središta Babilona 689. pr. Kr. posebno je šokirala suvremenike.

No, većina stranih vladara poštovala je Babilon te njegovu kulturu i znanje. Iako nije više bio politički značajan, Babilon je ostao poznat po svojim veličanstvenim građevinama. Pored njih, grad je bio poznat po uspjesima na području astronomije, matematike, fizike, prava, skulpture i astrologije. Bio je prvi grad u kojem je usavršena tehnika izrade stakla (o. 1500. pr. Kr.). Utjecaj Babilona na okolne regije vidljiv je po tome što su u njih prodrli babilonski običaji i jezik.

Babilonci su naposljetku obnovili svoju samostalnost. Njihova obnovljena država katkad se naziva Kaldejskim Carstvom (625. – 539. pr. Kr.), prema grčkom nazivu za jednu od regija Babilonije čiji su se stanovnici asimilirali sa stanovnicima Babilona.

Nažalost, obnovljena babilonska država nije dugo trajala. Godine 539. pr. Kr. grad je zauzeo perzijski car Kir Veliki (Kir II.). Kako su zidine bile navodno neprobojne, Perzijanci su u grad ušli nakon što su skrenuli tok rijeke Eufrat, što im je omogućilo da putem njezina korita uđu ravno u srce grada i tako neutraliziraju obrambenu vrijednost zidina. Iako je izgubio svoj politički status, grad je pod perzijskom vlasti nastavio napredovati kao središte umjetnosti i znanosti. Vjeruje se da je grčki matematičar Tales iz Mileta obrazovan u Babilonu, a filozof i matematičar Pitagora svoj je slavni poučak temeljio na znanju koje je stekao u tom gradu. Pokazalo se da Babilonci nisu trpjeli stranu vlast pa je izbilo nekoliko ustanaka koje su Perzijanci krvavo ugušili – npr. u vrijeme vladavine perzijskog cara Kserksa (inače poznatog po pohodu na Grčku) dolazi do prekida u nekoliko babilonskih arhiva, što upućuje na to da su zatvoreni ili opljačkani.

Nova promjena došla je 331. pr. Kr., kada je Aleksandar Veliki osvojio grad i uklopio ga u helenističku kulturu. Štoviše, započeo je nekoliko projekata kojima je Babilon želio pretvoriti u svoju prijestolnicu. Između ostaloga, srušio je Etemenanki u namjeri da ga zamijeni još većom i impresivnijom građevinom (što se na kraju nije obistinilo). Grad je doživio procvat kao trgovačko središte, ali je nakon Aleksandrove smrti upravo iz tog razloga postao velika meta tijekom ratova dijadoha, Aleksandrovih generala koji su se borili za prevlast nad golemim teritorijem svojeg bivšeg vrhovnika. Izloženo čestim napadima i pljačkama, stanovnici su grad postupno napuštali pa su od njega u 2. st. po. Kr. ostale samo ruševine.

Piše: Boris Blažina

Komentari