Zamrznuto Bogatstvo Arktika (5)

Što se događa ispod leda? SAD i Rusija nastavljaju suparništvo koje vuče korijene iz Hladnoga rata.

USS Nautilus prvi je prošao ispod ledene kape Sjevernoga pola 1958. godine, a USS Skate je svega godinu dana kasnije bio prva podmornica koja je izronila probivši led. Američke podmornice do danas su provele najmanje 120 misija pod ledom Arktika.

Nastavak hladnoratovskog suparništva

Sa svoje 72 podmornice SAD je u blagoj prednosti nad Rusijom koja ih u službi ima otprilike 60. No, Rusija razvija novu generaciju ovih plovila koja će biti daleko tiša i samim tim gotovo neprimjetna za američke sofisticirane obrambene sustave. Prema članku podmorničkog veterana, poručnika Toma Spahna, objavljenog u časopisu U.S. Naval Proceedings, nove, brze, napadne ruske podmornice klase Yasen, opremljene kavitacijskim torpedima sposobnima za postizanje brzine od čak 200 čvorova, zastrašujuće su oružje koje je gotovo neprimjetno i koje bi moglo dramatično promijeniti geopolitički krajolik svijeta u korist Rusije.

Rusi također iskušavaju živce Amerikanaca i Kanađana uporabom svojih vojnih zrakoplova. U studenom 2014. godine američka radarska postaja na Aljasci uočila je šest ruskih zrakoplova: dva dalekometna bombardera Tu-95, dva zračna tankera Il-78 i dva lovca MiG-31 kako se približavaju američkoj granici. Podigli su dva lovca F-22 kako bi ih presreli i odvratili od svojeg teritorija. Svega šest sati kasnije Kanađani su uočili još dva bombardera Tu-95 kako se približavaju njihovoj granici preko Arktika te su poslali dva lovca CF-18 koji su ih natjerali da promjene smjer svega 40 milja od kanadske obale.

Iako je Tu-95 prvenstveno bombarder, koristi se i za prikupljanje informacija i prisluškivanje vojnih frekvencija, i to je najvjerojatniji razlog tolikog približavanja američkim i kanadskim obalama Arktika. No, Moskva ne čini ništa što ne čine i njihovi suparnici u Washingtonu, koji na slične misije u blizini ruskih sjevernih teritorija redovito šalju zrakoplove RC-135, posebne izvedbe Boeinga 707 koji je zapravo golemi usisivač svih mogućih signala, od vojnih komunikacija i radarskih signala do civilnih e-poruka.

Nastavak hladnoratovskog suparništva

Iako je strategija špijuniranja provokativno blizu suparničkih granica moguće nužna za Rusiju, Dansku, Kanadu i Norvešku dok pokušavaju steći stratešku prednost u ovoj novoj velikoj geopolitičkoj igri, ta strategija nije nužno logična i za SAD jer nije stranka u Konvenciji o pravu mora. Čak i ako Senat ratificira taj sporazum, do vremena kada će podastrijeti svoj zahtjev Komisiji za granice epikontinentalnog pojasa ostale četiri države već bi mogle zauzeti ili podijeliti većinu tog teritorija. Riječi jednog američkog admirala u članku o arktičkoj politici SAD-a u časopisu Politics Daily dobro opisuju situaciju u kojoj se nalazi SAD: “Kada bi ovo bila utakmica, naša momčad ne bi bila na terenu, pa čak ni na stadionu.”

U sljedećih nekoliko godina u kojima će se Arktik otvarati za biznis, američki će obavještajci i dalje biti zaposleni davanjem naredbi o promjenama putanja satelita koji se vrte oko Sjevernoga pola, dok će njihovi polarni susjedi biti zaposleni eksploatiranjem bogatstava s dna Arktika i otvaranjem novih trgovinskih ruta iznad njih. Sa svojom trenutnom arktičkom strategijom SAD bi se mogao naći zamrznut u prošlosti, bez mogućnosti da se uključi u ovu veliku geopolitičku igru zadobivanja prava na ledena prostranstva Arktika.

Piše: Vladimir Perić

Komentari