Kanadska prislušna postaja Alert toliko je duboko u Arktiku da je bliže Moskvi nego Ottawi. Nalazi se na najsjevernijoj točci otoka Ellesmere i samo je 500 milja udaljena od Sjevernoga pola. Postaja Alert najsjevernije je stalno naseljeno mjesto na čitavome svijetu.
Kanada je bila zabrinuta mogućnošću da se ruske bespilotne letjelice u većoj mjeri uključe u operacije nad Arktikom. Izradili su povjerljivu studiju o ograničenjima tih letjelica, zaključivši da one ne mogu nadzirati kanadski teritorij Arktika, osim ako ne razviju mogućnost nadopunjavanja gorivom u zraku. Također, lansirali su satelit Radarsat-2, sposoban za nadziranje kretanja ispod oblačnog sloja, a u kolovozu 2014. godine započeli su s eksperimentalnim misijama svojih bespilotnih letjelica na Arktiku.
Kanada i SAD: nadzor iz zraka
Osoblje postaje zaduženo je držati tamošnju antensku mrežu stalno operabilnom kako bi mogli presretati ruske komunikacije koje sadržavaju podatke o kretanjima njihovih trupa, zrakoplova i podmornica, kao i telemetrijske podatke iz raketnih testova te putanja vojnih satelita nad Arktikom. Te podatke Kanada dijeli sa svojim saveznicima u Washingtonu, kanalizirajući podatke prema najvećoj američkoj obavještajnoj agenciji NSA, dok im Amerikanci uzvraćaju uslugu dijeleći s njima podatke koje su sakupili u svojoj zrakoplovnoj bazi Thule na zapadnom Grenlandu. Ta se baza nalazi 1100 kilometara sjeverno od Arktičkog kruga, u pustoši gdje je najbliža nastamba Inuita od baze udaljena 100 kilometara. Thule je jedno od najizdvojenijih vojnih postrojenja na svijetu, a također i jedno od onih klasificiranih kao najstroža tajna. Iz te se baze šalju operativne naredbe za više od 140 satelita koji orbitiraju na visinama od 190 do 40 000 kilometara iznad Zemlje. Među satelitima koji prolaze iznad Rusije i njihovih arktičkih baza nalaze se i oni koji su opremljeni kamerama visoke razlučivosti, sposobnih uočiti predmete veličine svega nekoliko centimetara. U publikaciji američkog zrakoplovstva Airman, zapovjednik baze Thule izjavio je da su 2012. godine tehničari baze poslali čak 20 tisuća naredbi za korekcije putanja satelita, uz dodatne upute satelitima pod nadzorom NSA koje komunikacijske frekvencije trebaju pratiti, bilo da je riječ o telefonskim komunikacijama ili onima koje se odvijaju na internetu.
Kanada: Djed Božićnjak je naš građanin
Kanađani izgleda nisu htjeli dopustiti Rusima najbizarniji potez u političkom prepucavanju oko Arktika. U prosincu 2013. godine premijer Kanade, Stephen Harper, proglasio je Djeda Božićnjaka kanadskim državljaninom i najavio njihov plan kojim će zahtijevati vlasništvo nad Sjevernim polom. Valjda je Sjeverni pol kanadski, budući da je to adresa njihova državljanina Djeda Božićnjaka? Harper je 2007. godine izjavio: “Kanada ima izbor u obrani suvereniteta nad Arktikom: ili ćemo svoj suverenitet koristiti ili ćemo ga izgubiti. Nemojte imati nikakve sumnje da ga ova vlada misli koristiti.”
Ruski odgovor stigao je svega tri mjeseca kasnije. Glasnogovornik ruske vlade najavio je da će Moskva izgraditi bazu za bespilotne letjelice odmah ispod Arktičkoga kruga, svega 700 km od Aljaske. Kada bude dovršena, Rusija će biti jedina država sposobna za uporabu bespilotnih letjelica na nebu Arktika u punom obimu.
Norveška demonstracija sile
I Norveška postaje nervozna zbog ruskog djelovanja. Otprilike istovremeno kada se odvijala ruska vojna vježba na Arktiku i oni su proveli svoju koja je uključivala oko 5000 vojnika i 400 vozila. Norvežani imaju drugačiju taktiku prisluškivanja: u prosincu 2014. godine norveška je premijerka Erna Solberg krstila 250 milijuna dolara vrijedan brod imenom Marjata. Taj bi brod za službu trebao biti spreman 2016. godine. Smatra se da će Marjata biti jedan od najsofisticiranijih vojnih brodova obavještajne namjene, barem prema podatcima koje je objavila norveška vojska. General Kjell Grandhagen izjavio je da će zadaća Marjate biti sustavno mapiranje svih vojnih i nekih civilnih aktivnosti koje se odvijaju u blizini Norveške. Brod je dizajniran prvenstveno za nadzor ruskih komunikacija i praćenje suparničkih radarskih frekvencija kako bi ih mogli uspješno ometati ako dođe do sukoba.
Skandinavci iznose dokaze da je Arktik njihov
Kako bi zadovoljila propisani desetogodišnji rok za predaju dokumentacije Komisiji za granice epikontinentalnog pojasa, Norveška je argumente za vlasništvo nad Arktikom predala 2006. godine. Oni tvrde da se njihovo morsko dno proteže kako u Atlantski tako i u Arktički ocean na tri mjesta: preko tzv. Loopholea u Barentsovome moru, području koje graniči s ruskim i na kojem su dvije države dogovorile morsku granicu, zatim preko zapadne Nansin brazde u Arktičkom oceanu i preko područja nazvanog Banana Hole koje se nalazi između Norveške, Islanda, Farskih otoka i Grenlanda. Ali i Norveška bi se mogla uključiti u borbu za greben Lomonosov, ovisno o tome kakve će podatke dobiti od raznih istraživačkih misija koje su u tijeku. Ono što je važno kod predaje zahtjeva jest samo poštivanje roka od deset godina, a sam zahtjev i dokumentaciju može se naknadno dopunjavati bez ikakve penalizacije. Kada je Danska predala svoj zahtjev na prava nad grebenom Lomonosov, tvrdeći da je on prirodni produžetak Grenlanda koji je danski teritorij pod samostalnom upravom i onaj koji je najbliži Sjevernom polu, predstavila je znanstvene dokaze koji su se preklapali s onima koje su predali Rusi i Kanađani.
Piše: Vladimir Perić
