U kolovozu 2014. godine dva su se norveška znanstvenika zaputila prema zaleđenoj pustoši udaljenoj otprilike 300 kilometara od Sjevernoga pola. Bili su opskrbljeni s više od 20 tona zaliha i opreme za mjerenje i mapiranje oceanskih dubina i morskih struja. Njihov plan bio je jednostavan: sljedećih nekoliko mjeseci ledena ploča koja će im biti dom nosit će ih polarnim područjem poput plutajućeg otoka do mjesta do kojih ni ledolomci ne mogu doći.
Norvežani su bušili led kako bi snimali morsko dno i prikupljali sedimente stare milijune godina. Nakon nekoliko se tjedana njihov ledeni dom našao na ničijoj zemlji Arktika gdje temperature padaju 45 Celzijevih stupnjeva ispod ništice tijekom ledenih oluja koje na tom nepristupačnom području planeta nisu rijetkost. Tjednima nisu zamijetili znakove života, osim rijetkih polarnih lisica, i stoga su se zapanjili kada su u listopadu 2014. godine nekoliko kilometara od baze primijetili nešto što na tom samotnom mjestu nisu očekivali – posjetitelje.
Kako su se približavali svjetlima koja su vidjeli u daljini, razaznali su da je ono što su ugledali vrh podmornice koja viri iz leda. Prije nego što su se uspjeli više približiti, podmornica je zaronila, ali su je ipak uspjeli snimiti fotoaparatom. Kasnije su ustanovili da je najvjerojatnije riječ o ruskoj podmornici klase Orenburg koja u svojoj opremi ima i posebnu minipodmornicu za obavljanje zadataka na velikim dubinama.
Crno zlato ispod ledene pustinje
Norveški znanstvenici očito su bili nadzirani i taj susret u ledenoj pustoši bio je sve samo ne slučajan. Ruska je podmornica, kao i norveški znanstvenici Kristoffersoen i Tholfsen, ondje bila zbog bušenja na velikim dubinama u cilju prikupljanja geoloških uzoraka grebena Lomonosov, podvodnog planinskog lanca dužeg od 1600 kilometara, koji se od morskog dna uzdiže do 3600 metara prema površini. Ispod te geološke formacije nalazi se otprilike četvrtina preostalih svjetskih zaliha fosilnih goriva. Prema procjeni USGC-a (znanstvena agencija američke vlade koja se bavi geologijom, biologijom, hidrografijom i geografijom), Arktik skriva zapanjujućih 13 % još uvijek neotkrivene nafte, što bi bilo 90 milijardi barela te 30 %, ili ugrubo 47 bilijuna metara kubnih prirodnog plina.
Ovi resursi, milijunima godina zarobljeni pod snijegom i ledom, vrijede više nego čitav američki godišnji GDP, ali uz globalno je zatopljenje ledeni pokrivač koji priječi pristup tom bogatstvu svake godine sve manji i manji. Prema znanstvenicima Centra za polarne studije Washingtonskog sveučilišta, čak 65 % ledenog pokrova iznad grebena Lomonosov otopilo se između 1975. i 2012. godine. Profesor oceanografije Peter Wadhams kaže da bismo s obzirom na taj podatak laičkim rječnikom mogli kazati da je ledenom pokrivaču Arktika – odzvonilo. Državama koje graniče s Arktikom – a to su Rusija, SAD, Kanada, Norveška i Danska (preko Grenlanda koji je dio njezina teritorija) – ocean kojem se može pristupiti otvara brojne nove mogućnosti.
Piše: Vladimir Perić
