Poznata po svojoj ljepoti, inteligenciji i sveobuhvatnim reformama kineskog društva i državne uprave, Wu Zetian vladala je čvrstom rukom. Tako je stvorila mnogo neprijatelja, što je dovelo do njezine abdikacije.
Kinesko Carstvo tijekom dinastije Tang (618. – 907.) svjedoči o najraskošnijem dobu u svojoj povijesti. Put svile otvorio je vrata Kine svijetu inovacija i izuma. Kina je izvozila svoju svilu i uvozila namještaj (posebno stolce) i glazbene instrumente te došla pod utjecaj budizma. Viša klasa imala je više vremena za opuštanje i uživanje nego u prijašnjim dinastijama. Sportcuju (ilitsu ‘chu), najraniji priznati sport nalik nogometu, opčinjavao je gledatelje. U to su vrijeme djelovali mnogi veliki umjetnici, pisci i pjesnici (npr. romantični pjesnik Li Bai i Du Fu, majstor svih oblika kineskog pjesništva). Razvija se pisanje i glazba unatoč činjenici da i dalje stanovništvo ostaje većinom nepismeno. Ženska prava dobivaju više priznanja, iako uživanje tih prava pripada samo ženama više klase, što je bilo povezano s utjecajem taoizma i budizma. Viša klasa žena sudjeluje u tradicionalnim aktivnostima poput sporta, ali jedna istaknuta žena piše i pjeva o svojem životu dok povijest odaje priznanje njezinu uspjehu.
Učena dama koja je osvojila careve
Rođena kao Wu Zhao (624.) u bogatoj obitelji, Wu uči pisati i čitati, što je u to vrijeme bilo vrlo neuobičajeno. Žensko obrazovanje bilo je krajnje zapostavljeno, ali Wu je bila iznimka. Već od četrnaeste godine bila je upoznata s kineskim klasicima i glazbom. Njezina je ljepota dovodi na dvor Taizonga gdje dobiva svoju prvu titulu – konkubina petog stupnja (kineski cairen). Znanjem literature i povijesti te upečatljivom ljepotom Wu osvaja Taizonga. Boravak u knjižnici Wu je iskoristila za čitanje službenih dokumenata i izvještaja Kineskoga Carstva.
Slabost Taizonga na Wu prešla je na njegova sina Gaozonga. Budućeg cara Kine očarava ljepota žene koja dobiva novo ime, Meiniang (hrv. Šarmantna Dama).
Međutim, car Taizong je umro, a tradicija je nalagala da sve konkubine nastave živjeti s obrijanom glavom u samostanu. Wu nije mogla protiv tradicije i počinje svoj život u samostanu. Dvije do tri nadolazeće godine Gaozong provodi posjećujući Wu, a potom je odlučuje vratiti na dvor kao jednu od svojih konkubina te je nagrađuje titulom konkubine drugoga stupnja (kineski zhaoyi).
S vremenom je njezin utjecaj na Gaozonga dovodi u uži krug njegova privatnog vijeća. Uspješna Wu suočava se s izazovom konkubina i carice Wang (Gaozongova supruga). Wu otkriva svoju brutalnost i konkubine nestaju, ali carica Wang ostaje. Beskompromisna Wu vlastitim rukama guši svoju kćer, princezu Si (imala je samo tjedan dana) i krivi caricu Wang, optužujući je da je bila posljednja osoba koja je držala njezino dijete. Gaozong vjeruje Wu, donosi odluku da Wang više nije carica i zatvara je u zabačeni dio palače. Wu postaje carica. Ne ostavlja Wang na milosti, već naređuje da se osakati. Wang završava u kotlu vina bez šaka i stopala. Wu kruni svoju pobjedu riječima: „Sada se vještica može napiti do svoje kosti“.
Dama postaje carica
Gaozong tek kasnije naslućuje pravu sliku žene koja ga je očarala, ali postalo je prekasno za bilo kakva poduzimanja. Wu je bila uz Gaozonga kada bi on držao govore za javnost. Njezina sveprisutnost priskrbila im je zajedničku titulu Sveti vladari. Wu Gaozongu rađa sinove: Li Hong (kojega je kasnije vjerojatno dala otrovatizbog straha da bi je mogao svrgnuti s prijestolja), Li Xian (poznat i kao Li De, kojega je prognala i kasnije natjerala na samoubojstvo), Li Xian (poznat i kao Li Zhe, kasnije car Zhongzong) i Li Dan (kasnije car Ruizong) te kćer Taiping.
Gaozong je 660. doživio moždani udar. Wu neizravno preuzima vlast preko svojega sina Zhongzonga (656. – 710.) i uvodi svoju tajnu policiju. Svako opiranje, posebno ono visokopozicioniranih službenika, nailazi na njezinu nemilost. Kao što smo spomenuli, okrutnošću nije štedjela ni svoju obitelj. Wu ima široku mrežu suradnika koji uživaju velike nagrade i nemilosrdne kazne. Mnogi su ministri samo njoj mogli zahvaliti napredak karijere. No, Zhongzonga je postalo preteško kontrolirati. Wu je rješenje pronašla u svojem četvrtom sinu Li Danu (661. – 716.) te uspostavlja svoju volju zahvaljujući sinu koji besprijekorno poštuje majčinu odluku. Unatoč svemu, ona 690. odlučuje sama sjesti na prijestolje. Nije obeshrabrena činjenicom što nije iz Tang dinastije. Snalažljiva Wu preimenuje dinastiju u Zhou i tako sebi daje potpuno pravo za legalno vođenje Kineskoga Carstva. Okrunila je svoj uspjeh prvom titulom koju je dodijelila samoj sebi, Buda budućih era (kineski Maitreya). Njezina vladavina uspostavlja znatne promjene u različitim državnim sektorima. Wu smanjuje porez, utjecaj aristokrata zamjetno opada dok se povećavaju prilike za bolji život siromaha. Carica uvodi obvezni test osposobljavanja koji jamči sposobne ljude na važnim državnim pozicijama. Dolazi do porasta učenjaka, ali i visoke vojne aktivnosti na kineskim granicama. Razvoj agrikulture ulijeva samopouzdanje kineskim seljacima. Wu ne zaboravlja važnost religijskog utjecaja, pa tako i budizam ulazi u svoj puni cvat. Jačanje infrastrukture uspostavlja novo i unaprijeđeno Kinesko Carstvo koje ima svijetlu budućnost pod vodstvom carice Wu.
Pad moćne carice
Uzadnjim godinama života carica je uživala u svojoj moći, naročito u bliskim privatnim odnosima. Wu je bila oduševljena braćom Zhang, dvorskim službenicima. Redovito je isticala da jedan od braće “ima lijepo lice poput lotusa“. Drugom je odavala priznanje da je izrazito talentiran u pružanju užitaka. Međutim, Wu je imala mnogo neprijatelja te je svoju starost provela uz veliki skepticizam i paranoju. Jedino preostalo caričino društvo bila su braća Zhang. Bez obzira na to, Wu je nastavila dovoditi talentirane činovnike na kineski dvor.
Ministri s dvora uporno pokušavaju nagovoriti caricu da njezin sin preuzme vlast. Wu je znala da je kraj blizu, a i tiha šaputanja po dvoru počela su je zamarati, stoga njezin sin Zhongzong u veljači 705. sjeda na prijestolje i proglašava novu dinastiju Tang. Iako zbačena s prijestolja, Wu od vlastita sina dobiva nova priznanja i počasti. Nakon desetak mjeseci Wu umire. U trenutku smrti imala je 81 godinu. Carica je pokopana pokraj cara Gaozonga u carskoj grobnici Qianling. Memorijalni kamen svakog tamo pokopanog cara bio je ispisan riječima časti i zahvale. Samo je njezin ostao bez ijedne ispisane riječi. Wu Zetian (624. – 705.) jedina je kineska carica.
Razdoblje od 618. do 906. bilo je vrijeme razmjerne slobode za kineske žene. Iako je na početku dinastije njihovo obrazovanje bilo zapostavljeno, nisu se morale ponašati submisivno niti su prakticirale običaje poput namjernog deformiranja stopala, kao što je to bio slučaj u kasnijim dinastijama. Pored poljoprivrednih radova, jedna od najrasprostranjenijih ženskih aktivnosti bila je proizvodnja tkanine. Muškarac se mogao ženiti više puta, ali je njegova prva supruga bila nadređena ostalima koje su se nazivaleqie i čija su djeca također bila u inferiornom položaju.
Carica Wu prkosila je konfucijanskim predodžbama o inferiornosti žena te je pokrenula kampanju za poboljšanje njihova položaja, a njezina najvažnija odredba bilo je dopuštanje ženama da rade u državnoj upravi. Odredbe carice Wu pomogle su i razvoju određenog broja intelektualki poput pjesnikinje i dvorjanke Xue Tao te taoističke učiteljice i pjesnikinje Yu Xuanyi. Učenjacima je naredila da pišu biografije poznatih žena. Navodno je govorila da je idealni vladar taj koji drži autoritet nad podanicima kao majka nad djecom. Osnivanje nove dinastije i pomicanje prijestolnice iz tradicionalnog središta moći mogu se sagledati kao simbolične oznake početka novoga doba za žene u Kini. Vrijedi spomenuti da je napredak u pravima žena za vladavine carice Wu ipak većinom bio ograničen na plemkinje jer je dinastija Tang bila izrazito staleški raslojena.
Piše: Darko Bašić
