Potonuće španjolske flote s blagom 1715. bila je vjerojatno najveća katastrofa koja je pogodila flote koje su prevozile blago iz tzv. Novoga svijeta u Europu. Izgubljeno je 11 od ukupno 12 brodova i gotovo polovica članova posade.
Španjolske flote koje su prevozile blago bile su svojevrsni konvoji za morski prijevoz različitih vrsta robe, no prvenstveno plemenitih metala, dragulja, bisera, začina, šećera, duhana i hrane iz Španjolskog carstva (koje se protezalo na obje Amerike) u Španjolsku. Sustav tih flota uveden je 1566. i trajao je do 1790. godine. Bile su poznate i kao srebrne flote (španj.Flota de la plata, prema španjolskoj riječiplata koja značisrebro) ili zapadnoindijske flote (Zapadna Indija bio je tadašnji naziv za Karibe, izveden iz Kolumbova uvjerenja da je stigao u Indiju).
Uspostava španjolskog sustava flota
Španjolska je do kraja 16. stoljeća postala najbogatija europska država, ali je rasipala novac na skupim ratovima te nagomilala velik dug. Trgovci u španjolskim kolonijama mogli su trgovati samo sa španjolskim kapetanima iz Seville koji su posjedovali posebnu dozvolu. Međutim, taj je zakon u praksi često zanemaren te se naveliko trgovalo ilegalno. Nadalje, protok plemenitih metala znatno je smanjen u odnosu na razdoblje njegova vrhunca (doba konkvistadora).
Iako je sve navedeno imalo utjecaj, glavni razlog za uspostavu sustava flota koje su prevozile blago bio je velik broj gusara i pirata. Oni su vrebali španjolske brodove s namjerom da otmu njihov dragocjeni plijen. Španjolski kralj Filip II. poslušao je savjet admirala Pedra Menéndeza de Avilésa i zacrtao dvije trase s ishodištem u Sevilli. Prva se odnosila na dva konvoja koja su plovila prema lukama poput Cartagene, Veracruza ili Portobela, nakon čega bi se sreli u Havani i zajedno vratili u Španjolsku. Drugi put vodio je od Filipina do Acapulca, potom kopnom do Veracruza, gdje su preuzeli teret brodova prve trase. Savjet admirala de Avilésa bio je, općenito gledano, dobar. Unatoč popularnim prikazima gusara kako stalno pljačkaju španjolske galijune s blagom, u stvarnosti je samo nekoliko flota pretrpjelo znatne gubitke, dok je gubitak cijele flote bio iznimno rijedak događaj.
Nesretna flota iz 1715.
Međutim, španjolskim brodovima prijetila je mnogo veća opasnost, od koje se nisu mogli adekvatno zaštiti. Riječ je o iznenadnim, silovitim i razornim tropskim olujama – uraganima. Jedna takva nesreća dogodila se u večernjim satima 30. srpnja 1715. godine. Sedam dana ranije, flota od 12 brodova natovarenih srebrom (zbog toga poznata i kao Srebrna flota iz 1715.), ali i drvom, tamjanom i duhanom, isplovila je iz Havane na Kubi, preko Florida Keysa (arhipelaga na krajnjem jugu Floride) do istočne obale Floride. Potom je trebala krenuti prema Bermudi i napokon do Europe (bila je to uobičajena trasa za takve flote). Zapovjednik flote bio je kapetan-general don Juan Esteban de Ubilla, a sastojala se od dvije grupe brodova koji su se sastali u Havani nakon što su pokupili teret iz španjolskih luka na sjevernoj obali Južne Amerike (pet brodova), iz španjolskih kolonija u Meksičkom zaljevu (šest brodova) te francuskog ratnog broda koji je bio prisiljen pratiti flotu. Španjolci su se, naime, bojali da bi posada francuskog ratnog broda mogla proširiti vijest o polasku flote s blagom i tako dati suparničkim silama vremena da pripreme zasjedu.
Do napada nikada nije došlo. Flotu je uništio strašan uragan koji se proširio preko bahamskog tjesnaca sa sjeveroistoka, iz smjera gdje se danas nalazi grad Vero Beach u Floridi. Zanimljivom igrom sudbine, francuski brod Grifon – onaj koji je bio prisiljen pratiti flotu – jedini je preživio tu strašnu kataklizmu, a njegov kapetan navodno nije bio svjestan razmjera katastrofe sve dok se nije vratio u Francusku. Ostali brodovi razbijeni su na koraljnim grebenima u blizini obale. Utopilo se oko 1000 mornara, uključujući kapetana Ubillu. Približno 1500 ljudi spasilo se čamcima za spašavanje ili su pak doplivali do obale, ali su neki od njih potom preminuli od iscrpljenosti ili žeđi.
Da bi stvar bila gora, flota iz 1715. bila je prva takve vrste nakon četverogodišnjeg prekida. Njezin gubitak bio je katastrofa za španjolskog kralja Filipa V., koji je bankrotirao zbog dugova nagomilanih tijekom nekoliko skupih ratova. Najveći dio odgovornosti za katastrofu može se pripisati upravo samome kralju, koji je odgodio isplovljavanje flote kako bi opskrbio novu suprugu Elizabetu Farnese od Parme draguljima (kao svojevrsni vjenčani dar). To je bio vrlo opasan potez jer je flota stoga prisiljena krenuti u vrijeme sezone uragana. Dio odgovornosti snosi i Ubilla jer je odlučio isploviti unatoč uraganu, kako bi udovoljio gospodarevim zahtjevima.
Iako su Španjolci sačuvali velik dio izgubljena blaga, moderni lovci na blago i danas pokušavaju vratiti preostali dio, koji se prema nekim procjenama odnosi na više od 500 milijuna američkih dolara u današnjoj vrijednosti.
Piše: Boris Blažina
