Zašto je tijelo JFK-a nakon atentata žurno prebačeno iz Dallasa u Washington? Zašto su se gotovo šakama sukobili liječnici i Tajna služba na izlasku predsjednikova lijesa iz Memorijalne bolnice Parkland u Dallasu? I koji su razlozi zbog kojih je skupocjeni lijes za predsjednika kupljen u Dallasu, odjednom u Washingtonu postao neadekvatan za pogreb? Odgovore na ta i brojna druga pitanja, pročitajte u nastavku našeg članka.
Lijes koji treba biti dostavljen odmah!
O smrti predsjednika JFK-a puno je toga rečeno, no mi ćemo se danas pozabaviti satima i danima koji su uslijedili nakon toga. Vernon B. O’Neal iz pogrebnog zavoda O’Neal u Dallasu dobio je na dan predsjednikova atentata vrlo tajnovit poziv oko 13 sati, u kojem je osoba s druge strane žice, jer tada su još uvijek egzistirali žičani telefoni, zatražila najbolji lijes koji imaju na raspolaganju. Osim toga osoba na drugoj strani žice je bila nestrpljiva i tražila je lijes odmah. O’Neal je imao pogrebni zavod s više desetaka zaposlenika, a kako je bilo vrijeme ručka u trenutku tog poziva bio je sam. Otišao je u spremište i odabrao najbolji lijes od bronce s bijelom satenskom podstavom koji je koštao 3995 dolara, a s obzirom na to da je lijes bio težak malo više od 180 kilograma morao je čekati da se netko od njegovih zaposlenika vrati, kako bi mogao obaviti utovar lijesa. Nadodat ćemo da je to s obzirom na težinu lijesa koji je trebalo biti prevezen u Washington bio najgori mogući odabir, no za to svakako nije kriv O’Neal. On je nakon toga odjurio u Memorijalnu bolnicu Parkland na najvažniju isporuku u svom poslu. Lijes je stigao u bolnici već sat vremena nakon što je naručen. Nekoliko minuta prije toga predsjednik je proglašen službeno mrtvim. Naime, iako je predsjednik u vrijeme naručivanja lijesa bio tehnički živ, ozljede su bile takve da tu jednostavno nije bilo pomoći i čekalo se da tijelo otkaže poslušnost.
Jackie u krvi
Jacqueline Bouvier Kennedy željela je vidjeti još jednom supruga, ali su je liječnici od toga nastojali odgovoriti, kao i prisutno predsjedničko osoblje. Ona im se suprotstavila i sasvim argumentirano rekla: “Kako mogu vidjeti išta gore od onoga što sam već vidjela?”, a tome je nadodala i da je i na njoj njegova krv. Nakon toga se osoblje više nije moglo odupirati Jackienom navaljivanju te je ušla u prostoriju u kojoj je bilo tijelo predsjednika, a gdje je svoj vjenčani prsten stavila suprugu na ruku. Možete si zamisliti kako se zbunjeno osjećao O’Neal, obični čovjek koji je do prije sat vremena vjerojatno jeo krafne u svom uredu, a koji se odjednom našao u središtu povijesnog događanja sa svim onim facama koje je gledao samo u medijima. Kao iskusna osoba u svom poslu Vernon O’Neal je puno toga vidio, no bio je užasnut stanjem predsjednikova tijela. Ovaj dio nije za najosjetljivije čitatelje. Predsjednik je ležao sav krvav, a na glavi je imao ranu iz koje se nazirao mozak. O’Neal je zajedno s medicinskim sestrama obložio lijes plastičnom folijom i gumom te dodatno tijelo predsjednika umotao u plahtu. Nakon što je tijelo bilo u lijesu, Tajna služba je željela napustiti Memorijalnu bolnicu Parkland, no pokazalo se da to neće biti lako kako su oni naumili.
Kaos u bolnici
Godine 1963. prema zakonima za ubojstvo predsjednika nije postojala savezna nadležnost već samo državna. Tehnički gledano to je bilo samo još jedno ubojstvo u nizu, koje se dogodilo u Dallasu u Teksasu 22. studenog 1963. godine. U tom trenutku ubojstvo policajca je prema pravnoj regulativi bio znatno teži zločin od ubojstva predsjednika. Dr Earl Rose, patolog koji se striktno držao slova zakona je u skladu s postojećim pravnim ovlastima tražio obdukciju tijela jer je bila riječ o žrtvi ubojstva te se posvađao s agentima Tajne službe. Tajna služba je željela što prije napustiti bolnicu jer se, navodno, vjerovalo da je moguće da će biti izvršen atentat i na ostatak američke vlade pa je trebalo, tako kažu, djelovati brzo. U toj oštroj svađi bilo je puno vikanja i nadvikivanja, pa je gotovo došlo do fizičkog obračuna šakama, no sreća po liječnike da nije. U jednom je trenutku sam dr. Rose svojim tijelom blokirao izlaz lijesa iz bolnice, i zakon je bio na njegovoj strani. Kako ništa nije palilo osim sile, tajni agenti su uz prijetnju oružja i fizičkim naguravanjem uspjeli izvući lijes s tijelom iz bolnice i krenuti prema zračnoj luci.
Kada su stigli u zračnu luku, avion je već bio spreman i okružen svom silom tajnih agenata. U zrakoplovu je bio i Lyndon Johnson koji je uskoro prisegao na predsjedničku dužnost. Tijelo je nakon dolaska u Washington prevezeno u Pomorsku bolnicu Bethesda.
Kritika američke pogrebne industrije utjecala na obitelj Kennedy
Sjećate se da smo naveli da lijes nije mogao biti nepogodniji od izabranog. Lijes je bio nepraktičan za unošenje u avion pa tako i za iznošenje iz njega. On je sam po sebi bio izuzetno težak, a sada kada je u njemu bilo tijelo odraslog i snažnog muškarca bio je znatno kompliciraniji za rukovanje, i upravo je zbog tog došlo do pucanja ručki i oštećivanja samog lijesa. Jackie je inzistirala da tijelo predsjednika u pomorsku bolnicu preveze agent William Greer, koji je vozio auto kada je predsjednik ubijen. Povjerenje koje mu je ukazala Jackie pružilo je olakšanje čovjeku koji je osjećao krivim za smrt predsjednika jer je smatrao da je mogao drugačijom vožnjom promijeniti tijek događaja. Jackie je izjavila po dolasku da ne želi da pogrebnici preuzmu brigu o tijelu već vojska. Smatra se da je na stavove obitelji Kennedy utjecala knjiga “Američki način umiranja” (The American Way of Death) koju je napisala Jessica Mitford, a koja je kritizirala američku pogrebnu industriju, i zalagala se za kremiranje odnosno što jednostavniji i jefitiniji način pogreba. U to vrijeme se kremiralo samo 3 posto Amerikanaca, a istovremeno je katolička crkva zabranjivala kremiranja, a JFK je bio katolik. No, vojska nije mogla ispuniti želje obitelji.
“Jednostavan državni pogreb”
Lijes ne samo da je bio oštećen već je i njegova unutrašnjost bila natopljena krvlju, što znači da sva ona umetnuta silna plastika i guma nije pomogla. Oni koji su prisustvovali otvaranju lijesa kažu da je prizor po otvaranju bio jeziv i nadrealan. Usijedila je obdukcija, koja je završila iza ponoći, dakle 23. studenog 1963. godine. Tijekom obdukcije snimljene su fotografije predsjednikova tijela, a zatim su stigli ljudi iz pogrebnog zavoda. Tijelo predsjednika je potom balzamirano i rekonstruirano, a tu je uslugu pružio zavod Joseph Gawler’s Sons, koji je u tom trenutku poslovao više od stoljeća te je imao ugledne klijente među kojima je bilo i predsjednika, a kao takav i dobru reputaciju. Nabavljen je novi lijes od afričkog mahagonija, samo je sada tražen lijes srednjeg platežnog razreda. U organizaciji javnog ispraćaja pojavio se problem jer je postojala tradicija da lijes bivšeg predsjednika bude otvoren kako bi se svi oni koji to žele oprostili od čovjeka koji je bio dio povijesti. Timu pogrebnika iz Gawlera trebalo je nekoliko sati da pripremile tijelo za pogreb. Pojavilo se sada šekspirijansko pitanje ostaviti lijes otvorenim ili ne? No Jackie je nakon što je tijelo bilo pripremljeno, zavirila u lijes i brzo donijela svoju odluku rekavši: “To nije Jack!”. Kako mlađi predsjednikov brat još uvijek nije bio uvjeren da lijes JFK-a treba biti zatvoren, zavirio je i sam u lijes i shvatio da je Jackie u pravu, nakon čega je ovo pitanje riješeno. Lijes je otvoren prije pogreba još samo jednom kako bi Jackie odrezala pramen suprugove kose. Računa se da je milijun osoba došlo iskazati svoje poštovanje prema predsjedniku Kennedyju na pogrebu koji je održan 25. studenog 1963. godine. Jackie je dobrim dijelom organizirala pogreb u kojem je zadržala skromnost, naravno koliko skroman može biti državni pogreb jednog predsjednika.
Što je bilo s originalnim lijesom?
Dva mjeseca nakon pogreba O’Neal, sjećate ga se s početka članka, je tražio plaćanje lijesa. Očito plaćanja izbjegavaju svi, ne samo obični smrtnici. Vlada je bila neodlučna platili origilnalni lijes koji je koštao skoro 4000 dolara, a što bi bilo ravno današnjoj cifri od 37 000 dolara, zbog čega je O’Neal snizio cijenu za 500 dolara, ali je to i dalje bio problem. Vernon je na kraju shvatio da bi bilo bolje da mu vrate lijes jer je dobio više ponuda za njega, u protuvrijednosti od tadašnjih 100 000 dolara. Ipak na kraju mu je lijes plaćen, ali gotovo 1000 dolara manje od njegove originalne cijene, iako je obitelj Kennedy inzistirala da se lijes u cijelosti plati.
Kako se riješiti lijesa?
Savezna uprava je nakon toga preuzela originalni lijes 1965., a Zastupnički dom je usvojio zakon kojim vlada zahtjeva da se svi predmeti povezani s atentatom, a koji mogu poslužiti kao dokazni materijal zadrže u vlasništvu države. Kako lijes nije imao dokaznu vrijednost, odlučeno je da je se uništi. Pitanje je bilo kako se riješiti lijesa. Odlučeno je da će biti bačen u Atlantik jer je predsjednik volio more i razmišljao je da se jednog dana njegovi ostaci pohrane u moru.
No, kako je predsjednik svoj život tragično završio tijekom predsjedničkog mandata pokopan je na nacionalnom groblju u Arlingtonu, ali je Atlantski ocean bio savršeno mjesto za odlaganje lijesa. Kako lijes ne bio isplivao na obalu na njemu su izbušene rupe i napunjen je vrećama s pijeskom te ispušten u ocean, istočno od Washingtona.
Kada je 1999. njegov sin John F. Kennedy mlađi poginuo, kremiran je i pokopan na moru, a to je pokazatelj velikih društvneih promjena, kao i mijena u američkoj pogrebnoj industriji.
Piše: Sonja Kirchhoffer
