Posljednji članovi ruske carske obitelji Romanov danas su najvećim dijelom zapamćeni po svom tragičnom kraju dok su sve druge pojedinosti o njima, velike ili male, jednostavno izblijedile. Car Nikola II. na prijestolje je došao davne 1894. godine. On i carica Aleksandra imali su petero djece, od toga četiri kćeri Olgu, Tatjanu, Mariju, Anastaziju i jednog sina Alekseja, koji je bio najmlađi od sve djece.
Generalna proba
Često se careva abdikacija 1917. godine povezuje s ulaskom zemlje u Prvi svjetski rat, no istina je da su ova revolucionarna događanja imala svoje dublje korijenje. Rusija je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeća ulazila u jednu od najsiromašnijih agrarnih zemalja barem na europskom teritoriju. Zahvaljujući injekciji stranog kapitala došlo je do začetaka industrijalizacije i početaka neke modernizacije. Tešku gospodarsku situaciju na početku 20. stoljeća otežanu krutom vlašću i sve izraženijim društvenim suprotnostima dodatno je pogoršao Rusko-japanski rat koji se vodio između 1904. i 1905. godine. Rat je zemlju dodatno pogurao preko ruba i poslužilo kao katalizator u izbijanju prve revolucije 1905. godine. Revolucija je prisilila cara na brojne ustupke, koje je kasnije uglavnom izigrao. Ova se prva revolucija danas tretira kao “generalna proba” onoga što je uslijedilo.
Kako je car abdicirao u svoje ime i ime svog sina?
Novi ulazak Rusije u rat u kolovozu 1914. se pokazao katastrofalnim za zemlju. Car Nikola II. je otišao na bojišnicu 1915. godine kako bi zapovijedao ruskim snagama dok je njegova žena u tom periodu došla pod utjecaj mistika Grigorija Rasputina. Rusko plemstvo je smatralo da je taj utjecaj poguban i da ga treba srezati u korijenu zbog čega je organiziralo njegovo ubojstvo krajem 1916. godine. Nakon toga izbila je nova revolucija koja je cara prisilila na abdikaciju, a on se tada odrekao prijestolja u svoje ime, kao i u ime svog dvanaestogodišnjeg sina koji je bolova od hemofilije. Vlast je preuzelo rusko plemstvo, ali je napravilo kardinalnu grešku jer zemlju nije izvuklo iz rata zbog čega je uskoro došlo do rušenja njihove vlade, a vlast su preuzeli revolucionarni elementi. Boljševici zapravo nisu znali što bi carskom obitelji pa su ih prvo preselili iz Carskog sela (Puškina) odnosno ljetne rezidencije u blizini Sankt-Peterburga u glavni grad Sibira Toboljsk, a potom su završili u Jekaterinburgu, smještenom na istočnom podnožju Urala, gdje su na kraju i strijeljani. Obitelj je pokušala potražiti utočište u Engleskoj, no iako im je George V. prvo obećao azil, to je izazvalo buru u engleskom prestrašenom parlamentu jer se elita bojala da se ista stvar sada ne ponovi i u njihovom “dvorištu” pa je došlo do odbijanja zahtjeva Romanovih.
Carska obitelj je obožavala životinje
Malo je podataka o svakodnevici ove obitelji kako prije zatočeništva tako i za vrijeme njega. Poznato je primjerice da je carska obitelj voljela životinje, i da su na svom dvoru imali brojne mačke i pse, ali i konje, pa čak i slonove. U vrijeme ovih događanja Tatjana je imala francuskog buldoga Ortipa, Anastazija psa Jimmyja, koji je pripadao pasmini Cavalier King Charles, dok je Aleksej svuda sa sobom vodio svog razigranog španijela Joya. Kada je obitelj morala napustiti svoju ljetnu rezidenciju mačke i druge životinje su ostale u dvorcu, a psi su slijedili obitelj. Gdje je bila obitelj tu su bili i oni. Članovi obitelji su probuđeni 17. srpnja 1918. godine te im je naređeno da se spuste u podrum. Anastazija je tog kobnog dana jedina sa sobom povela svog psa. U brutalnom pokolju stradao je i Anastazijin pas. Kažu da je Anastazija umrla s njim u naručju, iako je vjerojatnije s obzirom na šlampavo odrađenu likvidaciju da je pas ubijen ubodom bajunete. Francuski buldog Ortipo je pak u nastalom kaosu krenuo za gazdaricom. Navodno se uz bjesomučan lavež spustio niz stepenice, ali su ga ubojice na dnu dočekale i probole bajunetom.
Na životu je igrom slučaja ostao samo Aleksejev pas Joy, vjerojatno zato što je pobjegao iz kuće tijekom pucnjave. Njega je kasnije preuzeo jedan od časnika Bijele armije Pavel Rodzyanko. Kada je Pavel kasnije napuštao Rusiju sa sobom je poveo Aleksejeva psa u Ujedinjeno Kraljevstvo. Pas je predan kralju Georgeu V. Nikolinom rođaku. Ovdje je odživio svoje preostale dane, a potom je pokopan na groblju kraljevskih pasa dvorca Windsor. Engleska kraljevska obitelj ga je sasvim suprotno njegovom veselom imenu opisala kao tužnog i usamljenog psa.
Piše: Sonja Kirchhoffer
