Otok Madagaskar naseljavali su domorodci koji su nastali miješanjem austronezijskih Azijata i afričkih plemena. Već u 7. stoljeću arapski izvori bilježe trgovinske rute prema Madagaskaru. U 17. stoljeću za vlast na tom velikom afričkom otoku borili su se Francuzi i Britanci dok otok nije u konačnici postao francuska kolonija (1890.). Ova je kolonija izborila neovisnost 1960. godine, a prvi predsjednik postao je Philibert Tsiranana. On je bio jedan od rijetkih afričkih predsjednika koji nije prihvatio komunizam nego je nastavio surađivati s Francuzima.
Početkom 70-ih prošlog stoljeća u narodu je raslo nezadovoljstvo zbog velikog utjecaja Francuza na Madagaskaru. Tsirana je 1972. bio prisiljen povući se s mjesta madagaskarskog predsjednika. Vlast je privremeno predao generalu Gabrielu Ramanantsoau i provizornoj vladi. Nova je vlada uspostavila diplomatske odnose sa Sovjetskim Savezom. Nakon nekoliko godina bilo je više pokušaja rušenja generalove vlade, ali bez uspjeha.
Jedan od takvih pokušaja bio je puč admirala Didiera Ratsirake. On je uspio 30. prosinca 1975. proglasiti Demokratsku Republiku Madagaskar. Ratsiraka je izabran za predsjednika na sedam godina. Njegov politički smjer bio je zapravo socijalizam. Prekinuo je sve odnose s Francuskom i krenuo u nacionalizaciju gospodarstva. Zbog toga su francuski useljenici napuštali zemlju, a bez njih je Madagaskar izgubio obrazovani sloj i investicije u tehnologiju. Godine 1977. svoju je stranku AREMA proglasio jedinom mogućom na idućim izborima. Tek nakon dvadesetak godina promijenio je politiku i počeo se okretati kapitalizmu. Zbog pronevjere novca osuđen je u odsutnosti na 10 godina prisilnog rada.
Piše: Marsela Alić
