Mažuranićev Članak 42

Kada je na zasjedanju hrvatskog Sabora 1861. na red došla rasprava o uređenju odnosa s Ugarskom, među zastupnicima su se pojavile tri političke struje. Predstavnici Narodne stranke (Strossmayer, Rački, Mrazović, Perkovac, Prica…) nastojali su postići što širu autonomiju balansirajući između vladareva centralizma i mađarskih pretenzija. Unionistička struja predvođena grofom Julijem Jankovićem smatrala je da se autonomija može postići samo u što užem savezu s Ugarskom. Treću struju predvodili su Ante Starčević i Eugen Kvaternik (utemeljitelji buduće Stranke prava) koji su se zalagali za državu Hrvatsku izvan Monarhije s kojom bi je povezivala samo osoba vladara.

Nakon žestoke rasprave, većinom je glasova prihvaćen prijedlog Narodne stranke. Prijedlog je formuliran u čuvenom članku 42 koji je napisao Mažuranić uz Perkovčev dodatak. Člankom se ističe državnost Trojedne Kraljevine, određuje se opseg teritorija i ističe se da je 1848. prestala svaka veza s Ugarskom, osim zajedničkog vladara. Ipak, naglašava se spremnost ulaska u državnopravnu vezu s Kraljevinom Ugarskom uz uvjet da potonja prizna samostalnost i teritorijalnu cjelovitost Trojedne Kraljevine. U tom bi se slučaju sklopio ugovor kojim bi se točno utvrdili zajednički poslovi. U te zajedničke poslove nikako ne bi spadala unutrašnja uprava te nastavni, vjerski i pravni poslovi.

Zatim je Sabor morao zauzeti stav o slanju zastupnika u Carevinsko vijeće i priznanju centralističkoga uređenja. I ovom je prilikom došlo do mimoilaženja u mišljenjima, čak i u samoj Narodnoj stranci koja je činila srednju struju među zastupnicima. Na kraju je gotovo jednoglasno prihvaćena odluka da se zastupnici u Carevinsko vijeće ne šalju dok se ne srede odnosi s Ugarskom, a odbijeno je pregovaranje o eventualnim zajedničkim poslovima s Austrijom, što je predložila manjinska struja u Narodnoj stranci. Na temelju toga sastavljena je pisana izjava Franji Josipu kojom se odbija prihvatiti Listopadsku diplomu i Veljački patent te se prosvjeduje zbog pokušaja oduzimanja autonomnog zakonodavnog prava Saboru i brani se državna samostalnost Trojedne Kraljevine.

Piše: Dražen Krajcar

Više o temi: https://povijest.hr/drustvo/politika/listopadska-diploma-i-veljacki-patent/

https://povijest.hr/drustvo/politika/najintelektualniji-sabor/

https://povijest.hr/uncategorized/hrvatska-nakon-ukidanja-apsolutizma/

https://povijest.hr/drustvo/politika/carev-odgovor-raspustanje-sabora/

Komentari