Loša vanjska politika Franje Josipa

Prvi potez habsburškog cara Franje Josipa u vanjskoj politici Monarhije bio je promašaj.

Tijekom Krimskog rata, između Rusije s jedne te Britanije i Francuske s druge strane (1853. – 1856.), Franjo Josip je mobilizirao vojsku na ruskoj granici, ali se nije uplitao u sukob. Time je narušio dobre odnose s ruskim carem Nikolom I. (koji mu je 1849. pomogao ugušiti mađarsku revoluciju), a nije pridobio naklonost zapadnih sila.

Još gori udarac Habsburškoj Monarhiji zadale su Kraljevina Sardinija i Francuska 1859. godine. Car je u tom sukobu računao na pomoć Prusa, ali ju je zgrožen odbio kad su Prusi postavili uvjet da austrijska vojska bude pod njihovim zapovjedništvom. Bez pomoći Prusa poraz je bio neminovan. Mirom u Zürichu Franjo Josip morao je ustupiti Lombardiju Francuzima, koji su je zatim predali Kraljevini Sardiniji.

Kriza izazvana tim porazom primorala je Franju Josipa da posveti više pažnje unutarnjoj politici. Eksperimentirao je s federalističkim i centralističkim ustrojem te je država ostala u krizi do 1867. godine. Došlo je do sukoba između Pruske i Austrije za vrhovništvo nad njemačkim zemljama, koji je prerastao u rat. Iako je pobijedila Talijane kod Custozze i Visa, carevu su vojsku kod Königgrätza 1866. odlučno porazili Prusi. Tako su jednim udarcem uništene nade Austrije da se proširi kako na prostor Njemačke, tako i na prostor Italije. Nakon neuspješnog pokušaja stvaranja saveza s Francuskom protiv Pruske, Franjo Josip uveo je politiku uske suradnje s Pruskom te je se držao ostatak života. Na kraju se obistinilo ono čega se pribojavao – Austro-Ugarska je postala slabiji partner u savezu s Pruskom, odnosno kasnije ujedinjenom Njemačkom. 

Vanjsku politiku nakon Nagodbe obilježio je neuspjeli pokušaj stvaranja Lige triju careva (austrijskog, ruskog i njemačkog), ali je on propao 1887. zbog sukobljenih interesa Rusije i Austro-Ugarske na Balkanu – jedinom preostalom području na koje se Monarhija mogla širiti. Glavni povod za propast Lige bila je austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878., koja je 1908. i službeno pripojena Monarhiji te stavljena pod zajedničku upravu Austrije i Ugarske. Carevi su savjetnici, pogotovo šef oružanih snaga Conrad von Hötzendorf, urgirali kod cara da povede preventivni rat protiv Italije ili Srbije. Car se u početku opirao, ali je nakon ubojstva nadvojvode Franje Ferdinanda u Sarajevu 1914. situacija izmakla kontroli i rezultirala Prvim svjetskim ratom.

Bila je to kobna pogreška. Austro-ugarska vojska pokazala se nedovoljno spremnom za rat te je postala gotovo ovisna o njemačkoj pomoći. Iako su stanovnici Monarhije na početku rata bili odani caru, borbeni moral počeo je opadati 1916., a nakon careve smrti stanje se dodatno pogoršalo.

Piše:Boris Blažina

Komentari