Listopadska diploma i Veljački patent

Habsburška Monarhija šezdesetih je godina 19. stoljeća prolazila kroz burno razdoblje koje je rezultiralo državnim preuređenjem iskazanim kroz Austro-ugarsku te Hrvatsko-ugarsku nagodbu. To je ujedno i doba oživljavanja hrvatskog političkog života nakon desetljeća neoapsolutizma (u Hrvatskoj popularno zvanog Bachov apsolutizam) te razdoblje u kojem se počinje stvarati građanska Hrvatska.

Neoapsolutizam je u Monarhiji doživio svoj kraj 1859. godine u ratu protiv Pijemonta (ili Kraljevine Sardinije) kada je carska vojska teško poražena. Naime, kada je 1858. financijska kriza Monarhije bila na vrhuncu, Pijemont dobiva potporu francuskoga cara Napoleona III. da Lombardiju i Veneciju oslobodi od austrijske vlasti. Naime, tada se odigravao proces ujedinjenja Italije. To je dovelo do rata u kojem je car Franjo Josip odbio pomoć Pruske te je dvaput teško poražen, zbog čega je u kolovozu 1859. sklopio primirje te se odrekao Lombardije.

Kako su državne blagajne već ionako bile ispražnjene, Beč je izgubljeni rat financirao izvanrednim porezima koji su povećali nezadovoljstvo konglomerata naroda pod vlašću Habsburgovaca, ionako nezadovoljnih zbog vladavine neoapsolutizma. Ti izvanredni porezi posebno su teško pogodili Hrvatsku i Slavoniju, čiji su stanovnici teško odvajali i za postojeće poreze.

Pritisnuto nezadovoljstvom stanovništva i pod prijetnjom potpunog financijskog sloma, bečki dvor primoran je obratiti se snagama izvan državne birokracije te car Franjo Josip saziva pojačano Carevinsko vijeće (vladarev savjetodavni organ) u koje dolaze najistaknutije osobe iz habsburških krajeva (iz Hrvatske i Slavonije pozvani su biskup Strossmayer i Ambroz Vraniczany). Pritisnut odlukama vijeća, car 20. listopada 1860. izdaje drugi oktroirani ustav (nakon 1848.), tzv. Listopadsku diplomukoja je zapravo bila kompromis između starokonzervativnih i liberalnih načela te careva osobnog autokratskog stila. Diplomaje predviđala preuređenje Monarhije u sustav koji bi zadovoljio sve narode te se obnavlja ustavno stanje. Protiv ovih su se odluka odmah pobunili austrijski visoki slojevi te mađarska elita.

Franjo Josip tada ponovo mijenja smjer politike te 26. veljače 1861., oslanjajući se na austrijsko liberalno građanstvo, donosi tzv. Veljački patent kojim se Monarhija uređuje centralistički.

Piše: Dražen Krajcar

Više o temi: https://povijest.hr/drustvo/politika/carev-odgovor-raspustanje-sabora/

https://povijest.hr/uncategorized/hrvatska-nakon-ukidanja-apsolutizma/

https://povijest.hr/drustvo/politika/mazuranicev-clanak-42/

https://povijest.hr/drustvo/politika/najintelektualniji-sabor/

Komentari