Katarina Kosača Kotromanić – kome su ostale njene zemlje? (3. dio)

Nakon što su Osmanlije osvojili velike dijelove Bosanskog Kraljevstva kraljica majka Katarina Kosača Kotromanić pobjegla je u Dubrovnik. Nadala se da će odande uspjeti spasiti Kraljevstvo i osloboditi djecu iz osmanskog zarobljeništva.

Katarina je uvidjela da ne može ostati ni u Dubrovniku ni na obiteljskim posjedima. Odlučila je otići u Rim, i to svojim brodom. Pretpostavlja se da je s dvorjanima krenula iz Šibenika krajem 1467. i nakon dva dana pristala u Anconi, a brod je ostavila na čuvanje samostanu sv. Križa na Krapnju. Zatim je prevalila oko 300 km na konju da bi stigla do Rima, za što joj je trebalo više od tjedan dana.

U iščekivanju povratka djece

herceg_novi_crna_gora_3
Herceg novi

U početku je živjela u unajmljenoj kući u Rimu. Kasnije joj je papa poklonio posjed u Vječnom gradu. Mogla je živjeti dostojno kraljice s obzirom na 130 dukata mjesečno koje je dobivala od pape. Katarina je nastavila održavati diplomatske odnose s europskim plemstvom i živjeti vrlo pobožno. Čitavo vrijeme pokušavala je naći nekoga tko bi mogao pregovarati s Osmanlijama da izbavi njezinu djecu. Skupljala je sredstva za njihov otkup. Teško ju je pogodilo saznanje da su se princ i princeza preobratili na islam. Godine 1475. otputovala je u Herceg Novi u nadi da će moći pregovarati s Osmanlijama, ali plan je propao. Nakon toga postala je franjevačka trećoredica i počela nositi habit. Više nikada nije vidjela svoju djecu.

Nije jasno zašto je sultan poštedio Sigismundov i Katarinin život jer bi njihovom smrću nestali jedini nasljednici. Osmanski kroničari zapisali su da je sultan bio vrlo naklon Sigismundu i omogućio mu vrhunsko vojničko obrazovanje. Sigismund je promijenio ime u Ishak-beg Kraljević. Zapovjednik mu je bio ujak Ahmed-paša Hercegović, Katarinin polubrat. Sigismund je ostvario zavidnu vojnu karijeru. Sudjelovao je u ratu Bajazida II. protiv egipatskih mameluka, a možda i u Krbavskoj bitki. O njegovoj se sestri ništa ne zna pouzdano. Dok je prema nekim izvorima umrla od iscrpljenosti već na putu u Carigrad, prema nekima ju je posvojio poturčeni Katarinin rođak u Skoplju, gdje je navodno pokopana u turbetu s natpisom „Kral-kzi, turbe kraljeve kćeri“.

U iščekivanju povratka djece

santa_maria_in_aracoeli
Santa Maria in Aracoeli

Prošlo je više od 10 godina otkako je Katarina stigla u Rim. Izvori kažu da je bila teško bolesna. Pozvala je carskog notara i svjedoke da bi sastavila važeću oporuku. Notar je bio hrvatski svećenik u službi u crkvi Sv. Petra u Rimu, a svjedoci rapski arhiđakon i šest franjevaca te je imenovala nekoliko izvršitelja oporuke.

Odlučila je da joj posljednje počivalište bude bazilika Santa Maria in Aracoeli u Rimu i za pogreb ostavila 200 dukata. Toj crkvi ostavila je svoj kraljevski plašt i svileni oltarnik. Predmete iz dvorske kapele ostavila je hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, a relikvije je namijenila crkvi sv. Katarine u Jajcu. Sva dobra podijelila je svojim vjernim dvorjanicima. Sinu je ostavila mač njegova oca, ali samo ako se vrati na kršćanstvo. U suprotnom mač pripada njezinu nećaku Balši.

Katarina je oporučno ostavila Bosnu i Humsku zemlju princu Sigismundu također uz uvjet da se preobratiti na kršćanstvo. Ako se to ne dogodi, zemlje nasljeđuje princeza Katarina uz isti uvjet. I na kraju, ono što najviše začuđuje, u slučaju da djeca ustraju u muslimanskoj vjeri, Katarina imenuje papu Siksta IV. kao zakonitog nasljednika Bosanskog Kraljevstva.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Katarinin nadgrobni spomenik

Katarina je umrla 25. listopada 1478. godine. Pokopana je, prema želji, u bazilici Aracoeli pred glavnim oltarom. Postavljen joj je spomenik koji prikazuje bosansku kraljicu majku u prirodnoj veličini s krunom na glavi. Na spomeniku je stajao natpis na bosančici (pismo nastalo na tlu Bosne) te štitovi s obilježjima Bosanskog Kraljevstva i obitelji Kosača. Sve to dokazuje da je uživala iznimno velik ugled u Rimu, a franjevci je od 16. st. spominju kao blaženicu iako nikad službeno nije proglašena blaženom. Nažalost, tijekom rekonstrukcije crkve, njezin je grob pomaknut i ne zna se gdje je, a natpis je zamijenjen latiničnim te postavljen na zid crkve.

Nakon Katarinine smrti ostalo je, međutim, nekoliko pitanja. S jedne strane, prema bosanskim običajima ona nije imala pravo nekome ostaviti zemlje u nasljedstvo, a s druge strane Bosansko kraljevstvo ionako praktički više nije postojalo, pa ni njegovi zakoni. Možda je to bio njezin posljednji pokušaj da vrati djecu i da potvrdi svoj legitimitet bosansko-humske kraljice majke. Postavlja se pitanje kako je mogla ostaviti zemlju Svetoj stolici? Neki povjesničari navode niz neobičnih okolnosti, sumnjajući da je oporuka krivotvorina. Kao prvo, Katarina je navodno bila teško bolesna, a u oporuci piše da je pri punoj svijesti i dobrog zdravlja. Pod drugu neobičnu okolnost možemo navesti da je umrla samo pet dana nakon sastavljanja oporuke. Na kraju dolazimo do čovjeka koji je oporuku i kraljevski mač predao papi. Bio je to vicekancelar Rimske Crkve Rodrigo Borgia. Original oporuke pohranio je u svom uredu. Za pretpostaviti je da Sveta stolica ne bi čuvala tako važan dokument, kao što je original oporuke u kojoj dobiva dvije zemlje na upravljanje, u uredu vicekancelara, nego u glavnom arhivu. Nadalje, Borgia je tvrdio da je njegov suradnik prepisao original i da su svi svjedoci potvrdili istovjetnost originala i kopije. Ta je kopija sačuvana do danas. Rodrigo Borgia bio je poznat po spletkama i beskrupuloznosti. Kupio je naslov kardinala, a zatim i pape. Ostat će upamćen kao razvratni papa Aleksandar VI., otac devetero djece i prodavatelj crkvenih položaja. Svoje je protivnike dao protjerati, pa i osuditi za herezu te spaliti. Original oporuke uskoro je izgubljen.

Piše: Marsela Alić

Katarina Kosača Kotromanić: između Bosne i Huma (1. dio)

Katarina Kosača Kotromanić postaje izbjeglica (2. dio)

Katarina Kotromanić Kosača: narodna junakinja (4. dio)

Kako je Hercegovina dobila ime?

 

Komentari