Prošli je tjedan donio novu vrst apsurda, a to je da sud ukida prava zajamčena Ustavom. Liberalna Amerika je ostala u šoku. Aktualni američki predsjednik Joe Biden, vidno potresen izjavio je: “Ovom presudom natjerat će se žene da rađaju djecu svojih silovatelja”, a svoje je obraćanje naciji završio rečenicom: “Ovo je tužan dan za našu zemlju.” U današnjem članku pozabavit ćemo se slučajem koji je omogućio ženama pravo na pobačaj prije četrdeset i devet godina, a koji je ovom odlukom konzervativne većine Vrhovnog američkog suda anuliran.
Pobačaj ilegalan u SAD-u od kasnog 19. stoljeća
Pobačaj je u SAD-u bio ilegalan od kasnog 19. stoljeća pa sve do slučaja poznatog kao Roe protiv Wadea. Dana 22. siječnja 1973. Vrhovni je sud u SAD-u donio odluku koja je ženama omogućila ustavno pravo na pobačaj. Ovo je isto tijelo četrdeset i devet godina kasnije poništilo svoju odluku kojom je doveden u pitanje cjelokupni pravni sustav. Odluka je donesena u trenutku u kojem više od 60 posto građana SAD-a podržava pravo na pobačaj dok se tome protivi nešto malo manje od njih 40 posto. Upravo je ova odluka Vrhovnog suda u prvi plan stavila povijesni slučaj koji je ostao poznat kao Roe protiv Wadea.
Što je prethodilo zabrani pobačaja?
Pobačaj je bio legalan u SAD-u do kasnog 19. stoljeća, a odobravao se otprilike do četvrtog mjeseca trudnoće, kada je žena po prvi puta mogla osjetiti pokrete fetusa. Zakoni su se u 19. stoljeću bavili ponajviše problemom prodajom opasnih narkotika, koje su žene koristile za izazivanje pobačaja, a kako su se ti “lijekovi” pokazali često kobnim za žene ovom se problemu nastojalo doskočiti pravnim putem. No unatoč tome ti su se opasni proizvodili i dalje reklamirali i prodavali, što pokazuje da pravni sustav nije tome poklanjao dovoljno pozornosti. U drugoj polovici 19. stoljeća počelo je propagiranje zabrane pobačaja, a smatra se da je do kriminalizacije pobačaja došlo prvenstveno kako bi liječnici eliminirali konkurenciju, a koju su činile uglavnom primalje i homeopati. Dio javnosti se protivio pobačajima iz rasnih razloga jer je smatrao da će zahvaljujući tome doći do pada nataliteta među bjelačkom populacijom. Godine 1869. Katolička Crkva je zabranila pobačaj u bilo kojoj fazi trudnoće, a u idućim godinama donesen je i zloglasan Comstockov zakon koji je zabranio upotrebu kontracepcije.
Tko je uopće osoba koja se naziva Roe?
Tek u 60-im godinama 20. stoljeća s “djecom cvijeća” i koncepcijom slobodne ljubavi postavljeni su temelji za legalizaciju pobačaja. Ubrzo su poništeni zakoni koji su zabranjivali kontracepciju prvo među bračnim partnerima, a kasnije i među osobama koje nisu bile u braku. U ranim 70-im godinama prošlog stoljeća pobačaj je bio dozvoljen samo u nekoliko zemalja na području Sjedinjenih Država.
Jane Roe je u stvari bila Norma McCorvey koja je 1969., u svojoj 21-oj godini bila trudna već po treći put. Ovu ženu život nije definitivno mazio. Živjela je u problematičnoj obitelji te je rano napustila školu, a isto tako je rano završila u popravnom domu. U brak je stupila već sa 16 godina, da bi se prije rođenja svog prvog djeteta razvela jer je bila žrtvom fizičkog zlostavljanja. Nakon poroda počela je konzumirati alkohol i droge, a brigu o djetetu preuzela je njezina majka, koja ni sama nije bila osoba od povjerenja. Samo dvije godine kasnije rodila je drugo dijete koje je dala na usvajanje. Tijekom treće trudnoće željela je pobaciti, ali u Texasu to nije bilo moguće osim u slučaju životne ugroženosti majke. Kako je bila siromašna, zapravo žena s ruba društva nije imala novca ni da otputuje u jednu od rijetkih američkih država koje su omogućavale legalno provođenje pobačaja, niti je mogla platiti nekom liječniku da ilegalno obavi abortus. U 50-im i 60-im godinama prošlog stoljeća broj ilegalnih pobačaja u Americi je prema procjenama dosegao ogromne razmjere. Norma je bila neobrazovana, i u trenutku treće trudnoće nije imala ni posao, a niti izgleda da će posao pronaći s “trbuhom do zuba”. U takvoj situaciji zatražila je pravnu pomoć. Na njenom slučaju su se angažirale odvjetnice Sarah Weddington i Linde Coffee. Odvjetnica Weddington je svoju prvu pravnu raspravu započela s dvadeset i šest godina, pred isključio muškim sucima, tvrdeći da je pobačaj individualna odluka. Rekla je da je to važna odluka u životu svake žene, argumentirajući to idućim riječima:
To ometa njezino tijelo. To remeti njezino obrazovanje. To remeti njezino zapošljavanje. I to često poremeti cijeli njezin obiteljski život.
A tko je Wade?
Godine 1970. pokrenuta je tužba u ime Jane Roe, protiv okružnog tužitelja Henryja Wadea pri čemu se argumentacija tužbe svodila na vrlo jednostavnu stvar, a to je da je zabrana pobačaja protuustavna jer zadire u privatnu domenu života. Spomenuti je okružni tužitelj bio poznat otprije javnosti kao tužitelj u suđenju Jacku Rubyju, ubojici Leeyja Harveyja Oswalda, a nakon toga se istaknuo i kao zagovornik protivnika pobačaja. Tijekom ovog sudskog procesa sama individualna bitka Jane Roe je bila izgubljena jer je u međuvremenu njezina trudnoća ušla u visoku fazu te je rodila svoje treće dijete koje je dala na posvajanje.
Ishod suđenja
Spor je dobiven i na nacionalnoj razini na temelju ostvarivanja prava na privatnost kojeg garantira 14. amandman, a time je odobreno pravo pobačaja svim ženama u prvom tromjesečju trudnoće. Godinama nakon izricanja presude Roe protiv Wadea, zgrada Capitola, bila je i još uvijek je često mjesto okupljanja prosvjednika pristaša ili protivnika abortusa. Wade danas više nije na životu kao ni Jane. Jane je bila vrlo proturječna osoba koja je često mijenjala mišljenja, no neovisno o životnim odlukama ove žene, upravo je njezin slučaj bio prekretnica u legalizaciji pobačaja kao prava koje je zagarantirano svakoj ženi neovisno o njenom društvenom i imovinskom statusu.
Nova odluka donesena je 24. lipnja 2022. godine tijekom razmatranja ustavnosti zakona o vremenskom ograničenju pobačaja u saveznoj državi Mississippiju. Odluka Vrhovnog suda znači da će pitanje zakonitosti pobačaja biti prepušteno pojedinim saveznim državama od kojih će, smatra se, polovina njih potpuno zabraniti ili ograničiti pobačaje. Pobjeda je ovo konzervativaca koju dobar dio javnosti doživljava kao udar na ženska i opće ljudska prava. Naime, Vrhovni je sud zaključio gotovo nakon pola stoljeća da pravo na pobačaj ne proizlazi iz prava na privatnost, a koja je dio 14. amandmana Ustava SAD-a. Ova odluka otvara vrata ponovno ilegalnoj praksi rješavanja neželjenih trudnoća, a u nezavidan položaj stavlja neobrazovane i siromašne žene. Izigravanje pravnog sustava, osobito 14. amandmana, koji štiti građanska prava otvara puno novih pitanja, poput onoga s čijim će se pravima obračunati drugi put konzervativni Vrhovni sud.
Piše: Sonja Kirchhoffer
