Island – put do samostalnosti (3.dio)

Nakon što su vikinzi naselili Island i organizirali državu, potpali su najprije pod vlast Norvežana 1262., a zatim Danaca 1380. Uslijedila su stoljeća borbe za goli život i neovisnost.

U prvoj polovici 19. stoljeća Islanđanima nije bilo lako – 1800. Danci su ukinuli islandski parlament koji je s vremenom ionako već posto nemoćan. Usto se smanjio brodski promet zbog Napoleonovih ratova, što je smanjilo trgovinu i uzrokovalo nestašicu. Napoleonovi su ratovi završili Mirom u Kielu 1814. godine. Njime je Norveška pripala Švedskoj, a Island Danskoj.

U to vrijeme islandski studenti u Kopenhagenu upoznaju se s modernim idejama poput nacionalnog preporoda. Glavni grad Reykjavik ubrzo postaje centrom intelektualne elite države. Ipak će središte pokreta za osamostaljenjem Islanda ostati u Kopenhagenu. Intelektualci, poput Jónasa Hallgrímssona, zahtijevali su ponovnu uspostavu islandskog parlamenta.

Danski kralj Christian VIII. dozvolio je konstituiranje parlamenta 1845. godine, ali je on imao samo savjetodavnu funkciju. Tek je 1854. ukinut danski monopol na Islandu. Važna godina u povijesti ovoga otoka bila je 1873., kad se slavila 1000. obljetnica naseljavanja Otoka. Postupno Island dobiva ustav i više obilježja samostalne države.

Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće razvija se industrija i ribolov. Grade se škole, bolnice i prometnice. Od početka 19. do početka 20. stoljeća broj stanovništva se udvostručio. Godine 1804. održan je referendum za izbor islandskog ministra koji bi predstavljao Island u Danskoj. Bio je to Hannes Hafstein. Opća školska obveza uvedena je tek 1907., a prvo sveučilište osnovano je 1911. godine. Island se može pohvaliti vrlo naprednim društvom u kojem su žene već 1915. dobile pravo glasa. Samo tri godina kasnije, Island i Danska potpisale su sporazum na 25 godina prema kojem se ove dvije države nalaze u uniji. Nakon toga Island smije održati referendum o potpunoj samostalnosti.

Prvi svjetski rat bio je za Island mogućnost zarade zbog izvoza vune i ribe. Nakon toga slijedi velik gospodarski rast. Međutim, u Drugom svjetskom ratu ova otočna država nije tako dobro prošla. U travnju 1940. njemačka vojska zauzela je Dansku i Norvešku. Nakon mjesec dana Island su zauzeli Britanci, iako se proglasio neutralnim. U srpnju 1941. Island preuzima SAD. Ipak treba spomenuti da su Britanci i Amerikanci pomogli Islandu u razvoju gospodarstva. Godine 1944. istekao je rok za referendum o neovisnosti, a njime su Islanđani stekli stoljećima priželjkivanu samostalnost.

U drugoj polovici 20. stoljeća Island je bio uzrok sukoba za ribarski pojas koji je Island vremenom povećavao. Najviše je problema bilo s Velikom Britanijom i Njemačkom koje su naposljetku ipak prihvatile proširenje pojasa. Ovi su sukobi nazvani Bakalarskim ratovima.

Zanimljiv događaj za Island zbio se 1986. u Reykjaviku, kad su se našli američki predsjednik Ronald Reagan i sovjetski predsjednik Michail Gorbatschow. Početkom 90-ih Island je među prvima priznao novonastale europske države. Posebnost je i prva predsjednica na svijetu koja je izabrana na demokratskim predsjedničkim izborima, a izabrana je čak četiri puta. U ožujku 2015. Island je povukao zahtjev za članstvom u EU te više nije kandidat.

Piše: Marsela Alić

  1. dio https://povijest.hr/drustvo/politika/kako-je-nastao-island-1-dio/
  2. dio https://povijest.hr/drustvo/politika/island-razdoblje-strane-vlasti-2-dio/

Komentari