Riječ revolucija podrazumijeva u sebi nasilne promjene, a svu njenu oštrinu osjetili su pripadnici francuske kraljevske obitelji u revolucionarnim zbivanjima koja su započela 1789. godine. Priča Luja XVI. i Marije Antoanete je već nadaleko poznata, no sudbina njihove djece je nešto o čemu se nije toliko pisalo, a zbog čega ćemo se danas, između ostalog, pozabaviti njihovom sudbinom.
Što se to ovdje događa?
Marija Antoaneta rođena je sredinom 18. stoljeća, a za budućeg francuskog kralja Luja XVI. udala se već u svojoj petnaestoj godini 1770. Odmah nakon prve bračne noći proširila se priča da je brak nekonzumiran i takvo je stanje nekonzumacije potrajalo. To što brak nije konzumiran odmah, nije čudno ukoliko uzmemo u obzir da su oboje bili tinejdžeri u trenutku sklapanja braka. No, kako je vrijeme prolazilo, a brak je ostao neplodan počela su se postavljati pitanja, što se to ovdje događa. Luj XVI. je bolovao od fimoze zbog koje mu je spolni odnos bio previše bolan, a što pruža odgovor na pitanje o razlogu višegodišnje nekonzumacije braka.
Razlozi za mržnju!
Marija Antoaneta u Francuskoj nije dočekana s oduševljenjem jer je postojao animozitet između Habsburgovaca i dinastije Bourbon. Dvorske dame su tako otvoreno mrzile Austrijanku i spletkarile protiv nje. Upravo zbog braka bez djece Marija je vrlo brzo postala predmetom prezira jer je uloga žene bila najvećim dijelom svedena na reproduktivnu funkciju. Njezina dominantna majka Marija Terezija, također, se nakon nekoliko godina kćerinog neplodnog braka zabrinula za situaciju na francuskom dvoru, pa je čak angažirala špijune koji su je izvještavali što se tamo događa. Pretpostavlja se da je Marija Anatoaneta zbog muževljeva neinteresa vrijeme kratila kockanjem i silnim trošenjem novca. Vjeruje se da je tako liječila depresiju, no količina novca koju je trošila bila je ogromna te je i sama zapala u dugove.
Katastrofalna financijska politika
Godine 1774. umro je Luj XV. koji je za razliku od svog unuka bio znatno autoritativniji vladar te je staleže i uopće situaciju držao pod kontrolom. Luj XVI. se vrlo brzo uključio u samoubilački čin financiranja Američkog rata za neovisnost, u kojem je dao podršku kolonistima u borbi za samostalnost. Kada su kolonisti pobijedili, Francuska nije dobila ništa više od duga. Uoči Francuske revolucije država je bila u ogromnim problemima, vladala je nezaposlenost, državni dug je rastao, a urodi su podbacili. Iako se u povijesnim analizama situacije neprestano navodi rastrošnost Antoanete, loši financijski potezi njezinog supruga u osnovi su rezultirali kasnijom tragedijom.
Konzumacija braka
Smatra se da je do konzumacije braka između Marije Antoanete i Luja XVI. došlo tek na inicijativu Marijinog brata Josipa II. On je sestru posjetio u travnju 1777. te je sa sestrom i šogorom obavio privatne razgovore. Ona i Josip su bili iz obitelji u kojoj je bilo šesnaestero djece te se očekivalo i da se i na francuskom dvoru uskoro čuje “topot brojnih dječjih nožica”. No, vjerojatno je pravi razlog posjeta Josipa II. francuskom dvoru bio vezan uz Rat za austrijsko nasljeđe. Neovisno o tome je li taj razgovor urodio plodom ili je Lujev posjet kirurgu učinio svoje, a što bi bilo logičnije, Marija Antoaneta je godinu dana nakon bratova posjeta, u svojoj dvadeset i trećoj godini, rodila prvo dijete. To je bila, u to vrijeme, već kasna dob za prvorotkinju. Kako je porod bio mukotrpan i trajao je satima, te se događao pred dvjestotinjak znatiželjnika, kraljica je nakon poroda uslijed jakog krvarenje kolabirala i tek je nekoliko sati kasnije, nakon što je došla k sebi, doznala spol djeteta. Potom je, kažu izvori, izjavila da je svjesna da spol djeteta nije ono što se očekivalo, no da joj je drago što je rodila dijete koje će biti samo njezino. Javnost je bila zadovoljna, ali i opet pomalo razočarana jer je očekivala prijestolonasljednika.
Trudnoće i porodi pod pritiskom javnosti
Ovakva situacija je samo stvorila dodatan pritisak na kraljevski par, a što je ubrzo dovelo do nove trudnoće i pobačaja 1779. godine. Dvije godine nakon pobačaja rodila je sina koji je dobio ime Luj Josip, a s kojim je Francuska dobila prijestolonasljednika. Kako je dvor imao svoja stroga pravila Marija je nastojala, kad god je mogla, s djecom pobjeći od pritiska protokola te je često s djecom boravila u maloj palači Petite Trianon, koja se smjestila u blizini versajske palače.
Iako je slovila za brižnu majku, pratila ju je reputacija nevjerne žene zbog čega su je napadali neprijatelji i prije izbijanja Francuske revolucije. No, brak očito nije štimao i u njemu je nedostajalo strasti jer se u 80-im godinama 18. stoljeća upustila u aferu sa švedskim diplomatom Axelom von Fersenom. Novi pobačaj je imala već 1783 godine. Istovremeno se zdravlje njezinog jedinog sina počelo pogoršavati. Već 1784. je bilo rašireno mišljenje da prijestolonasljednik neće dugo živjeti pa su se kralj i kraljica odlučili na još jedno dijete. Pokušaji su urodili plodom i uskoro je rođen drugi sin u ovom braku Luj Charles. Nakon rođenja drugog sina proširilo se mišljenje da je otac djeteta zapravo Fersen, a ne kralj. Samo godinu dana kasnije (1786.) rodila je i svoje posljednje dijete kći Sofiju Beatrice. Sofija je prerano rođena, a umrla je još prije svog prvog rođendana. Djeca Marije Antoanete odrastala su u raskošnoj palači u Versaillesu. Marija Antoaneta je svoje drugo dijete izgubila u ljeto 1789. neposredno prije izbijanja revolucije. Naime, njezin je sin Luj Josip bio boležljiv od rođenja, a umro je već u osmoj godini života od tuberkuloze kostiju. Kraljevski par nije imao vremena za žalovanje jer je revolucija bila na vratima.
Radikalizacija revolucije i sudbina obitelji
U prvom trenutku obitelj je odlučila ostati u Parizu, a 1791. kada je već bilo jasno da se revolucionarna gibanja daljnje radikaliziraju, odlučili su se na bijeg u Belgiju. Belgija je bila u posjedu Marijine obitelji, no netko ih je na tom putu prepoznao te su utamničeni zajedno s malodobnom djecom.
Revolucionari su se prvo obračunali s njezinim suprugom 1793. godine, a deset mjeseci nakon giljotiniranja Luja XVI., na isti je način pogubljena Marija Antoaneta. Zapravo tragična priča se nije završila sa smrću kralja i kraljice jer se tragedija nastavila za njihovo preživjelo dvoje djece. Luj Charles je sa smrću brata postao prijestolonasljednik, a u trenutku izbijanja revolucije imao je samo četiri godine. Dječak je nakon neuspjelog bijega zatočen u tamnici u blizini svoje sestre, no s njom nije imao kontakta. Najstarija kći kraljevskog para Marija Terezija je čula njegov plač jer je dječak bio često maltretiran. Marija Terezija je bila u to vrijeme tinejdžerica koja je na raspolaganju imala dvije knjige, a koje je neprestano čitala kako ne bi izgubila razum. No, njezin brat je za razliku od nje, u ćeliji poludio. Smatra se da je umro u dobi od 10 godina 1795. godine. Vjeruje se da je umro od tuberkuloze i pothranjenosti. Navodno je mrtvozornik izvadio tijekom obdukcije njegovo srce koje je kasnije pokopano pokraj groba njegovih roditelja. Sve to preživjela je najstarija kći koja je 1795. puštena te je otišla živjeti kod majčine rodbine u Beč.
Sudbina jedinog preživjelog djeteta
Marija Terezija Francuska nije bila ljepotica poput svoje majke, i kasnije se udala za vojvodu d’Angoulême, no brak nije bio sretan, i navodno nikada konzumiran. U jednom trenutku njezin je suprug kao Luj XIX. naslijedio prijestolje, no stavljen pred izbor prihvaćanja ustavne monarhije ili abdikacije odlučio se za drugu opciju u korist svog nećaka Henrika V. Nakon toga je napustio Francusku i otišao u izbjeglištvo u Englesku. Ona je tako postala, poput svoje majke, kraljica Francuske, no njezina je vladavina trajala manje od 30 minuta te 1830. godine. Prema dostupnim izvorima nikada se nije oporavila od zadobivenih traumi iz doba revolucije, a umrla je u dobi od 72 godine.
Francuska je revolucija u konkretnom slučaju iskazala brutalnost ne samo prema kraljevskom paru već i njihovoj malodobnoj djeci, pokazujući kako se ne libi “pojesti” sve koji joj se nađu na putu, pa i kraljevsku djecu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
