“Carstvo, dugo podijeljeno, mora se ujediniti; dugo ujedinjeno, mora se podijeliti. Tako je to uvijek bilo.” (uvodna misao Romana o tri kraljevstva)
Razdoblje političke podijeljenosti i ratova u Kini, tradicionalno nazvano Tri kraljevstva, jedno je od najomiljenijih među širom publikom ne samo u Kini, već i u mnogim zemljama Dalekog Istoka. U njemu se odvija radnja klasičnoga kineskog romana Roman o tri kraljevsta, mnogih kineskih, japanskih i korejskih filmova, suvremenih romana, stripova i videoigara, kao i visokobudžetna kineska serija Tri kraljevstva iz 2010. godine. Ispunjeno velikim ratnim sukobima, junačkim likovima, dvorskim spletkama, obiteljskim rivalstvima i tragedijama, savezima i izdajama, stradanjima stanovništva i napretkom na području znanosti i gospodarstva, ovo razdoblje na Dalekom Istoku ima kulturni značaj usporediv s onim Trojanskog rata na Zapadu.
Nebeski mandat
Kada se Rimsko Carstvo uzdiglo na položaj vodeće sile Sredozemlja, na Dalekom se Istoku razvilo carstvo koje svojom moći i kulturnim utjecajem nije zaostajalo za slavnim Romulovim potomcima. Riječ je o Kineskom Carstvu dinastije Han (206. pr. Kr. – 220.), druge dinastije koja je pod vlasti držala teritorij čitave Kine. Vladavina dinastije Han bila je dugotrajna, a njena je vlast više od 300 godina ostala snažna i pružila relativnu sigurnost seljacima. Moć države centralizirana je i okupljena u rukama cara. Njega su u pokrajinama predstavljali upravitelji, u nekim slučajevima kraljevi (kineski: wang; katkad se prevodi knez) s ograničenom autonomijom. Možda najznačajnija odlika Kine pod dinastijom Hang bilo je centralizirano gospodarstvo s jedinstvenim monetarnim sustavom. Napredak na polju tehnologije uključivao je izum papira, kormila, negativnih brojeva u matematici, armilarne sfere za mjerenje koordinata nebeskih tijela, seizmografa itd. U vojnom pogledu Carstvo se proširilo na područje današnje južne Kine i dijela Vijetnama i Korejski poluotok, dok su se na sjeveru Kine vodili krvavi sukobi protiv plemenskog saveza Xiongnu (prema nekim interpretacijama pretci Huna).
Kako nijedno carstvo nije vječno, tako je i carstvo dinastije Han naposljetku počelo slabjeti i propadati. U Kini je postojalo drevno vjerovanje u Nebeski mandat, tj. bogom dano pravo kineske carske obitelji da upravlja državom. Takvo pravo može, međutim, biti izgubljeno, a prvi znakovi da će se to dogoditi su prirodne katastrofe, nakon čega slijede pobune i unutarnje borbe. Ovo se vjerovanje, barem u slučaju dinastije Han, pokazalo istinitim.
Zalazak dinastije Han
Početkom 2. stoljeća Carstvo je potresao niz političkih sukoba na dvoru i gospodarskih problema. Poharale su ga i prirodne katastrofe poput poplava i suša, a naposljetku i niz pobuna seljaka. Najznačajnija bila je Pobuna Žutih turbana 184., veliki ustanak seljaka pod vodstvom taoističkih sekti, kojima se u Romanu o tri kraljevstva pripisuju magične moći. Iako je pobuna ugušena već iduće godine, manje skupine ustanika opstale su i živjele od pljačke ruralnih krajeva još 20-ak godina, a ugled dinastije Han ostao je trajno narušen. Neki znanstvenici stoga uzimaju taj ustanak kao svojevrsni prolog razdoblju Tri kraljevstva.
Godine 189. na prijestolje je stupio mladi car Shao. Bio je jedan u dugom nizu vladara koji su vlast preuzeli u dječačkoj ili adolescentskoj dobi. Stoga je prava vlast u državi bila u rukama carevih starijih rođaka. Oni se je često nisu željeli odreći, pa su mladi carevi prisiljeni tražiti potporu među višim činovnicima i eunusima kako bi uopće mogli vladati. Dvorovi su tako postali poprišta stalnih borbi za prevlast. Pokrajinski plemići iskoristili su gužvu na dvoru kako bi se nametnuli kao despotski vladari svojih posjeda. Među njima se isticao Liu Yan, upravitelj pokrajine Yi, koji je caru predložio da prepusti administrativnu i vojnu vlast nad pokrajinama lokalnim upraviteljima. Car se složio, ali to je imalo kobne posljedice za državu. Iako je svojim potezom plemićima omogućio da se učinkovitije bore protiv lokalnih pobunjenika i bandita, mnogi su zloupotrijebili ovlasti kako bi de facto uspostavili paralelnu vlast.
Car Shao, nezadovoljan situacijom na dvoru, skovao je plan s vjernim generalom He Jinom, junakom iz rata protiv Žutih turbana, kako bi na prijevaru poubijao najmoćnije eunuhe. Eunusi su otkrili plan te organizirali generalovo ubojstvo. Međutim, druge snage odane caru prodrle su u prijestolnicu Luoyang (središnja Kina) te poubijale eunuhe i njihove sljedbenike. Car je pozvao vojsku generala Donga Zhua sa sjeverozapadne granice Carstva natrag u prijestolnicu kako bi uspostavio red. Dong Zhuo je iskoristio situaciju i nametnuo svoju vlast nad gradom, s carem Shaom kao marionetom. Zatim ga je zbacio i na prijestolje postavio njegova mlađeg brata, cara Xiana, što je izazvalo pobune među carskim službenicima i među narodom. Omraženost Donga Zhua očita je u umjetničkim interpretacijama razdoblja, gdje je uvijek prikazan kao proždrljiv i arogantan tiranin.
