ČEKA, punim imenom Vserossijskaja Črezvyčajnaja Komissija po bor’be s kontrrevoljuciej, spekuljaciej i sabotažem (rus. Sveruska izvanredna komisija za borbu protiv kontrarevolucije i sabotaže), osnovana je 20. prosinca 1917. u Petrogradu prema dekretu boljševičkog vođe i predsjednika Vlade Vladimira Iljiča Lenjina. Zadaća organizacije bila je suzbijanje svih oblika kontrarevolucionarne aktivnosti, sabotaže, špekulacije i zloupotrebe položaja. Tad se, naime, Rusija nalazila u stanju kaosa – buknuo je građanski rat između Crvene armije (boljševika i još nekih ljevičarskih snaga) i Bijele armije (savez raznih protuboljševičkih snaga, ali s prevagom monarhista i nacionalista) koju su potpomagale strane sile. Neposredan povod organiziranju ČEKA-e bili su atentati na neke vodeće boljševike. Središte organizacije bilo je u moskovskoj četvrti Lubjanki, a na čelu joj je bio Feliks Edmundovič Dzeržinski, poznat kao Željezni Feliks.
Lenjin je funkciju i ovlasti ČEKA-e opisao općenito i bez suviše potankosti, prepustivši detalje fanatičnom i nemilosrdnom Dzeržinskom. Do 1918. odbori ČEKA-e osnovani su na svim razinama državne vlasti. Tako se organizacija u rekordnom roku iz agencije s nekoliko stotina istražitelja pretvorila u golemu mašineriju od 200.000 operativaca s obilježjima paravojne i paradržavne vlasti. Iako je službeno bila pod nadzorom Vlade (Sovnarkoma), a uhićene je osobe trebala predati revolucionarnim sudovima, ČEKA je funkcionirala kao vlast za sebe – određivala je koga će istražiti i uhititi te u praksi nije nikome odgovarala.
ČEKA je tako prodrla u gotovo sve sfere Sovjetske države – nadgledala je distribuciju hrane, prijevoz dobara željeznicom (važan zbog veličine Rusije), nadzirala vojsku i mornaricu te pratila rad obrazovnih institucija i ključnih industrijskih objekata. Imala je ovlasti kazneno progoniti, pritvoriti, uhititi i pogubiti sve osobe osumnjičene za rad protiv sovjetske vlade ili one za koje su smatrali da nisu dovoljno revni u izvršavanju obaveza. Nemilosrdno je gonila i one osumnjičene za trgovinu na crno i uzimanje mita, uključujući komuniste. Preuzela je metode izvansudskih pogubljenja od Ohrane, tajne policije Ruskog Carstva, ali je razmjer čekističkih progona bio znatno veći. U ispitivanjima se koristila brutalnim metodama torture koje su nerijetko uspoređivane s inkvizicijskima.
Organizacija je ukinuta 1922., a njene je ovlasti preuzeo GPU (Državna politička uprava), koji je funkcionirao na sličan način. ČEKA je ostala toliko duboko usječena u rusku svijest da se i danas pripadnike svih sličnih organizacija katkad naziva čekistima. Postala je model za obavještajne i sigurnosne službe u drugim zemljama gdje su komunisti imali diktatorsku vlast.
Čekist u Ruskom građanskom ratu
KAPA
Kapa je pokrivalo za radničku klasu, kakvu je nosio i sam Lenjin. Na vrhu se ističe crvena zvijezda, jedan od simbola komunističkog pokreta.
GLAVA
Nasilje, napetosti i stalno očekivanje neprijateljskih aktivnosti djelovali su pogubno na psihu čekista. Kod mnogih su se razvili razni psihički poremećaji koje su ovi pokušavali utopiti u alkoholu ili su se okrenuli drogama. Neki su završili u institucijama za duševno bolesne.
DOKUMENTI [u ruci]
ČEKA je bila vrlo birokratizirana organizacija. Iako su njeni članovi imali razriješene ruke za obračun s neprijateljima revolucije, morali su voditi evidenciju o radu. Na meti čekista našle su se očite kontrarevolucionarne snage poput pripadnika Bijele armije, ali i svi ljudi čija je imovina procijenjena na više od 10.000 rubalja, svećenstvo, špekulanti, seljaci koji nisu željeli predati dobra u vrijeme rekvizicije itd.
PERLICE [nešto nalik krunici; u džepu]
Neki čekisti nosili su komboloi, predmet nalik krunici sastavljen od jantarnih perli, ali bez religijskih konotacija. Služio je za relaksaciju ili kraćenje vremena.
KAPUT
Nije postojala propisana odjeća za čekiste. Mnogi su, međutim, nosili duge kapute od crne kože, pa im je to uskoro postala neslužbena odora. Takvi kaputi pridali su im prepoznatljiv, jednostavan i zastrašujući izgled. Tako su stanovništvu pokazivali da je boljševička vlast sveprisutna.
PIŠTOLJ [skriveni revolver Nagant M1897 s prigušivačem]
Službenici ČEKA-e gotovo su uvijek nosili skriveno oružje. Kako u praksi nisu bili ni u čijoj nadležnosti, pištolj im je služio za brz obračun s kontrarevolucionarnim snagama. Razvili su metodu pogubljenja pucajući osuđeniku u zatiljak, što je izazvalo trenutnu smrt i prolilo manje krvi.
ČIZME
Čekisti su po stilu odijevanja oponašali svog vođu Dzeržinskog. Ispod kaputa obično su nosili jednostavnu crnu tuniku i hlače utaknute u visoke crne čizme.
Kronologija sovjetskih tajnih službi
| Ime | Razdoblje | Vođe |
|---|---|---|
| ČEKA | 1917. – 1922. | Dzeržinski |
| GPU | 1922. – 1923. | Dzeržinski |
| OGPU | 1923. – 1934. | Dzeržinski, Menžinski |
| NKVD | 1934. – 1941. | Jagoda, Ježov, Berija |
| NKGB | 1941. | Merkulov |
| NKVD | 1941. – 1943. | Berija |
| NKGB | 1943. – 1946. | Merkulov |
| MGB | 1946. – 1954. | Abakumov, Ignatjev, Berija, Kruglov |
| KGB | 1954. – 1991. | Sjerov, Šelepin, Semičastni, Andropov, Fedorčuk, Čebrikov, Krjučkov, Bakatin |
CITAT
„Vjerujem da je formiranje ČEKA-e bila jedna od najgorih i nedopustivih pogrešaka koje su boljševički vođe počinili 1918., kad su zbog spletaka, blokada i intervencija izgubili pamet. Svi dokazi ukazuju na to da su revolucionarni tribunali, radeći po danu i poštujući pravo na obranu, mogli doseći istu razinu učinkovitosti uz mnogo manje zlouporabe i izopačenosti. Je li zaista bilo nužno oživiti metode inkvizicije?“
Viktor Serge, Memoari revolucionara
Piše: Boris Blažina
