Teorija angloizraelizma ili britanskog izraelizma tvrdi da su stanovnici Britanskog otočja potekli od 10 izgubljenih plemena Izraela?
Prema Bibliji 12 izraelskih plemena poteklo je od Jakova, praoca židovskog naroda. Nazivi plemena nastali su od imena njegovih sinova i unuka: Ašer, Dan, Efrajim, Gad, Jisakar, Manaše, Naftali, Ruben, Zebulun, Benjamin, Šimun i Juda. Nakon smrti kralja Salomona 10 se plemena pobunilo i odvojilo od preostalih te osnovalo kraljevstvo Izrael, dok su preostala dva uspostavila kraljevstvo Juda. Kraljevstva su pokorili susjedni narodi, a njihovo stanovništvo odvedeno je u ropstvo (Babilonsko sužanjstvo). Samo dio stanovništva kraljevstva Jude kasnije se vratio na matični teritorij. Iz pripadnika dvaju južnih plemena razvio se židovski narod, a ostalih 10 plemena asimiliralo se u druge bliskoistočne narode te izgubilo identitet.
Međutim, pobornici teorije angloizraelizma tvrde da je Deset plemena, iako nestala iz povijesnih spisa i odlutala daleko izvan prostora Bliskog Istoka, uspjelo zadržati srž prvotnog identiteta i kulturnog nasljeđa, što znači da i dalje postoje konkretne etničke skupine koje uživaju poseban status, koji im je podario Bog. Osnovna je postavka angloizraelske teorije, dakle, da većina Izraelaca zapravo nije istovjetna Židovima. Iz izgubljenih plemena nastali su narodi poznati kao Kimerijci, Skiti, Goti itd. Njihovi su se potomci naposljetku naselili na prostor zapadne Europe.
Geneza ideje
Angloizraelizam se kao masovniji pokret razvio tek 1880-ih, a proširio se i među Amerikancima britanskog porijekla. Glavni propagatori bili su Edward Hine, Edward Wheeler Bird i Herbert Aldersmith. Uspjeli su nadvladati ili apsorbirati suparničke organizacije i ideologije u Birdovo Anglo-izraelsko društvo te konsolidirali angloizraelizam u koherentno učenje, tvrdivši da su samo stanovnici Britanskog otočja potomci drevnih Izraelaca. Hineova knjigaIdentifikacija britanske nacije s izgubljenim Izraelom prodana je u četvrt milijuna primjeraka.
Godine 1919. osnovana je Britansko-izraelska svjetska federacija (engl.British-Israel World Federation). U nju su se učlanile utjecajne osobe poput britanske princeze Alise od Althonea, 5. vojvode od Buccleucha, 8. grofa od Dysarta, 1. baruna od Gisborougha te novozelandskog premijera Williama Masseyja. Pokret je podupirala i nekolicina utjecajnih Židova. O moći organizacije svjedoči činjenica da joj je sjedište bilo kraj Buckinghamske palače.
Iako je tijekom nekoliko desetljeća dostigao velik uspon, pokret je još brže oslabio. Glavni faktori slabljenja bili su razvoj britanskog Commonwealtha 1920-ih, koji je s vremenom počeo potiskivati ideologiju britanskog imperijalizma, te preobrazba američkog ogranka pokreta iz filosemitskog u antisemitski. Ova struja kasnije se konsolidirala u rasistički pokret Kršćanski identitet (engl. Christian Identity). Antisemitizam su racionalizirali tvrdnjom da suvremeni Židovi više nisučisti, za razliku od Anglosaksonaca.
Teze angloizraelaca
Pobornici angloizraelizma tvrdnje potkrepljuju prije svega citirajući Bibliju. Primjerice, u riječima „Stvorit ću od tebe veliki narod i blagosloviti te. Velikim ću tvoje ime načiniti. Budi blagoslovljen. Blagoslovit ću one koji će tebe blagosloviti, tko ti se naruga ja ću ga prokleti…“ (Postanak 12, 2-3) iščitali su Božji blagoslov britanskom narodu. U citatu „Rasut ćeš se na zapad, na istok, na sjever i na jug; u tebi i u potomstvu tvojem bit će blagoslovljene sve obitelji zemaljske.“ (Postanak 28, 14) vidjeli su aluziju na Britansko Carstvo. Navod „Tvoje će potomstvo Vrata tvojih neprijatelja zauzeti.“ (Postanak 22:17) tumači se kao aluzija na britansko osvajanje ključnih transportnih čvorišta poput Gibraltara, Malte i Singapura.
Velik dio teorijske osnove angloizraelizma utemeljen je na etimologiji. Primjerice, Herodot piše da su drevni Perzijanci Skite nazivali Sacae, ali da su oni sami sebe zvali Scoloti. Angloizraelci smatraju da je ime Sacae izvedeno iz biblijskog imena Izak, što znači da su nasljednici jednog od izraelskih plemena. Smatraju i da je ime Saksonci izvedeno iz Sacae, tj. da znači Sakini sinovi, a da ime Danska znači Zemlja plemena Dana. Imena poput Dunav, Dardaneli, Makedonija, Dunkirk, Dundee i London smatraju ostatcima velike seobe tog plemena.
Prema angloizraelcima, britanska kraljevska obitelj vuče porijeko od kralja Davida i to preko kćeri kralja Sidkije, koje su prema knjizi Jeremije pobjegle u Egipat, a zatim na „otoke“ u moru. Dvanaest dragulja na bazi britanske krune povezuju s 12 plemena i brojem dragulja na prsniku opisanom u knjizi Izlaska 28. Čak i engleski pozdrav „God save the king/queen!“ povezuju s biblijskim citatom „Samuel reče svem puku: ‘Jeste li vi vidjeli onog koja je izabrao GOSPOD? Nema mu jednakoga u svem puku.’ Sav puk načini ovacije kličući: ‘Živio kralj’.“ (1 Samuel 10:24)
Opovrgavanje teorije
Još uŽidovskoj enciklopediji(1906.) iEncyclopediji Britannici (1910.) teorije angloizraelizma smatrale su se nevaljalima i s teološkog i s antropološkog stajališta.
Etimološkidokazi angloizraelizma temeljeni su na slučajnoj sličnosti pažljivo odabranih riječi u mnoštvu jezika kroz vrlo dugo vremensko razdoblje, a da se ne uzima u obzir njihovo porijeklo i povijesni razvoj. Ignorira se činjenica da su svi jezici Britanskog otočja indoeuropski, dok hebrejski spada u semitske jezike.
Citati iz Biblije izabrani su bez uzimanja u obzir njihovog konteksta, te se dovode u vezu citati u potpuno različitim dijelovima knjige. Spomeni nedefiniranih dalekih obala i zemalja proizvoljno se tumače kao spomeni Britanskog otočja. Mnogi stručnjaci smatraju da u Bibliji nikad nisu jasno razlučeni Židovi i Izraelci, a bez te razlike čitava angloizraelska teorija pada u vodu.
Etnološka istraživanja također ne idu u prilog angloizraelizmu. Običaji Skita i Kimerijaca, tobože izravnih potomaka Deset plemena, znatno su se razlikovali od izraelskih. Teorije o skitskom porijeklu Škota odbacuju gotovo svi etnolozi, povjesničari i anglisti. U Kamenu sudbine (engl. Stone of Scone), koji se rabi u ritualu krunjenja britanskog monarha, vide kameno uzglavlje biblijskog patrijarha Jakoba (Postanak 28:18), a geološka istraživanja pokazuju da je Kamen sudbine porijeklom iz Škotske.
Teorija je naišla i na kritiku s teološkog stajališta jer na neki način odbacuje sveljudsku poruku Novog zavjeta i zapravo potiče šovinizam na nacionalnoj osnovi.
Zašto je, onda, angloizraelizam bio toliko popularan? Razlog leži jednostavno u kompatibilnosti s britanskim imperijalizmom. Tvorci teorije željeli su povezati biblijske priče o izabranom narodu s moći Britanskog Carstva kako bi dokazali da Britanci imaju iznimno dugu i slavnu prošlost, da su Božjom voljom predodređeni da zavladaju svijetom, te da su inherentno (rasno) superiorni ostalim narodima.
Piše: Boris Blažina
