Oboljeli ste od kuge u 14. stoljeću: Pogledajmo kako bi to izgledalo!

Izvor: YouTube, The Black Death.

Kako smo zadnjih godina živjeli potpuno neuobičajenim životima, možda nam neće biti teško zamisliti kako je izgledao prosječan dan oboljelih od kuge, ili možda hoće? Provjerite u tekstu kojega donosimo u nastavku.

Kuga nije bila izbirljiva

Kao što je pandemija COVID-19 promijenila naš svijet i Crna smrt je potpuno izmijenila svakodnevni ritam čovjeka na kraju srednjeg vijeka. Kuga je odnijela milijune života i gotovo polovicu ondašnjeg stanovništva. Crna smrt nije birala, kao što ni suvremena pandemija ne bira, te nije pravila razliku između povlaštenih i nepovlaštenih, mladih i starih. No ovdje ćemo se usmjeriti samo na kugu. Kugu izazva bakterija Yersinia pestis koja napada glodavce, no učestalija je kod crnih štakora, koji se za razliku od drugih vrsta štakora više zadržavaju u blizini ljudi. Bolest je najžešća u toplim dijelovima godine dok zimi gubi na intenzitetu.

Jutro je!

Krenimo od jednog jutra negdje između 1346. i 1353., u vrijeme kada se Europa suočila s ovom epidemijom. Budite se, pod pretpostavkom da ste uopće i spavali, i otvarate prozore, ako ih imate, a izvana dopiru jauci ožalošćenih, kao i vika onih ljutitih na cijeli svemir, a sve je to začinjeno iritantnom škripom kola koja vam otvara i vidno polje. Zahvaljujući osjetu vida vidite i ono što ne želite vidjeti, poput kolica koja prevoze hrpe mrtvih i idu polako gradom šireći razne mirise. Nakon toga shvaćate da bi vam bilo pametnije da niste otvorili prozor pa ga brže bolje zatvarate.


Liječnici okrivili potrese i Zemlju

Neposredno prije nego što je kuga pogodila Italiju potresi su učestalo tresli ovo područje, pa su liječnici ustvrdili da je tu sigurno došlo do oslobađanja kontaminiranog zraka iz Zemlje, a što je dovelo do kuge koja se tumačila kao neravnoteža tekućina u tijelu. Nemoćni liječnici su u skladu s teorijom o kontaminiranom zraku, kao zaštitu preporučivali cvijeće jer su se morali praviti da nešto znaju, iako nisu imali pojma o čemu je točno riječ. Cvijeće je kao lijek “držalo vodu” iz više razloga, kao prvo jer je činilo zrak ugodnijim, čitaj manje smrdljvim, te se vjerovalo da pročišćava pluća. Cvijeće ste držati što bliže svom licu kako bi bilo efektno, pretpostavljate da je to bilo praktički nemoguće na duže staze pa ste nakon nekog vremena odustali. No, sigurno ste ga držali negdje u blizini. Ne trebamo zaboraviti na činjenicu da je cvijeće trebalo prvo kupiti, a za to je bio potreban novac. Epidemije su obavezno donosile gospodarske krize pa ste ostajali bez posla, i sada je trebalo preživjeti, što dovodi do pitanja kako preživjeti.

Nova karijera

No, gradsko vijeće traži upravu hrpu radnika koji će zbrinjavati mrtve. Mislite ništa lakše, s mrtvima je sigurno lakše nego sa živima. Zasučete rukave i krećete na posao. Uviđate da je teško pokapati jednog po jednog mrtvaca, pa odlučujete biti kreativni i s kolegama kopate masovne grobnice. Nabacujete jednu hrpu mrtvih pa ju prekrivate slojem zemlje, a zatim dovozite novu turu i nju prekrivate novim slojem, kao da pravite neku vrstu lazanja, kako je ovu praksu opisao jedan od tadašnjih firentinskih kroničara. Naravno tako se postupa s tijelima sirotinje. Bogatiji su imali ipak drugačiji tretman. Jedan drugi kroničar Agnola di Tura navodi da oni koji su pokapali mrtve često su zadnji sloj mrtvih prekrili s jako malo zemlje zbog čega su kasnije psi iskapali mrtva tijela i raznosili ih i proždirali po gradu. Sam je spomenuti kroničar Di Tura, kako navodi, svojim rukama pokopao svoje petero djece. U toj je epidemiji i slavni Petrarka pokopao voljenu Lauru.

Povratak kući i susret s pticolikim liječnikom

Ako ste bili dovoljno očajni i prihvatili ovaj posao te ste završili naporan dan i vraćate se kući krepani s posla, a usput susrećete liječnika kojega prepoznajete po specifičnoj odjeći. On je odjeven u neku vrstu kombinezona odnosno hlača koje su povezane s čizmama i košuljom koja je u hlačama, a odjeća mu je premazana s mirisnim voskom. On nosi šešir i rukavice, a na glavi ima naočale i dugački kljun. U kljunu je i neka vrsta parfema koja se sastojala od smjese pedesetak biljaka, ali i drugih dodataka poput praha zmije i sličnih stvari. Osim što vas prepadne, komentira da mu ne izgledate najbolje. Ovaj komentar liječnika vas podsjeća da se zapravo i ne osjećate dobro. Pitate se jesu li to prvi simptomi bolesti od koje ćete najvjerojatnije završiti “kod Sv. Petra na ispovijesti”. Po dolasku kući ako niste sami, pitate nekog od ukućana da vam provjeri tijelo ili ga hrabro sami provjeravate i tražite izdajničke crne otekline pod pazusima i preponama. Ako ih ne pronađe, sretni ste. I mislite iduće sutra je posve novi dan, koga briga za sutra.

Izvor: YouTube, What Was The Black Death.

Odlazak u crkvu i pokušaj zabave

Zapravo nije da vas je baš briga zbog čega odlazite u crkvu kako bi svevišnji bio milostiviji prema vama. U crkvi ne nalazite nikog, pa se vraćate kući. Niste sigurni da li nikog nema zato što su svi pomrli ili su pak podvili rep i otišli. Nebitno, ljuti ste. Kako je život srednjovjekovnog čovjeka bio velikim dijelom povezan s crkvom ovaj izostanak prisutnosti crkve izazivao je ljutnju i očaj. Onako ljuti putem osjećate da vas škaklja grlo, oblijeva znoj i trese groznica. Počinjete teturati a zatim vidite kako vaši sugrađani love Židove koji su navodno krivi za ono što se u gradu i okolici događa. Progoni Židova rasplamsali su se po cijeloj Europi onog vremena. Tisuće Židova ubijeno je u gradovima. I dok sami ne znate što bi mislili o svemu, čujete pocikivanje iz jedne od kuća na ne baš dobrom glasu, odlučujete da ćete se malo zabaviti jer ste ipak nešto zaradili, a život je tako kratak da nema smisla oklijevati. No onda vas zaustave na vratima i kažu vam u povjerenju da ne možete unutra jer ne izgledate najbolje, kako ne bi uplašili i rastjerali tamošnje klijente. Putem ponovno srećete liječnika, koji istina nema liječničku potvrdu, ali se zaklinje da je on taj za kojega se izdaje. On je uporan i hoće vas otpratiti doma, i dok zahvaljujete nebu na ljubaznosti i sreći, ovaj vam  uljeva u grlo neku sumnjivu tekućinu. Nisi siguran gutaš li arsen ili živu. Dok vas hvata nesvjestica možete krajičkom oka vidjeti da lik koji se predstavio kao liječnik prekapa po vašim stvarima, a nemate snage ni za što, osim možda za kašljanje kao simptom 100 postotno smrtonosne plućne kuge.

Ono kada si mrtav

Nakon smrti ne gine vam seciranje jer je tako naredio papa Klement VI., koji se nadao da će se tako naći lijek za kugu. No ništa od toga jer je prvi puta uzročnik bolesti koja vas je ubila identificiran tek krajem 19. stoljeća. Vrlo je vjerojatno da ćete nakon seciranja završiti povrh sloja tijela kojega ste sami napravili. Lijek za kugu se pojavio tek u 20. stoljeća s antibioticima, a do tada ste već pali u zaborav i tako vam je sve svejedno.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari