Veliki Zimbabve: Zaboravljeni grad u srcu crne Afrike

Piše: Boris Blažina

Grad je doživio svoj vrhunac u razdoblju od 11. do 15. st., a njegovo se bogatstvo temeljilo na stočarstvu, poljoprivredi i trgovini kovinama (zlato, željezo, bakar, kositar). Uzrok njegove propasti nije poznat.

Pojam Veliki Zimbabve europskoga je porijekla, a odnosi se na ruševine velikoga grada koji je izgradila drevna civilizacija na prostoru današnje države Zimbabve koja je u tehnološkom smislu tada bila na razini željeznoga doba. Važnost nalazišta očituje se u činjenici da je država Zimbabve nazvana prema njemu, a ne obrnuto.

Osnovna obilježja

Drevni se grad nalazio na uzvisini visokoj oko 1100 metara, 30-ak kilometara udaljenoj od današnjeg gradića Masvinga (nekada zvanog Fort Victoria), između rijeka Zambezi i Limpopo. Površina grada iznosila je 7,3 km2, što znači da se radi o najvećem od oko 200 sličnih ruševina koje se nalaze na prostoru današnjeg Zimbabvea i Mozambika. Riječ Zimbabve na lokalnom bantu jeziku znači kamene kuće. Taj je pojam pomalo zbunjujuć jer je ve- ćina kuća zapravo bila izgrađena od glinenih opeka te opasana kamenim zidinama koje vjerojatno nisu imale vojnu funkciju. Vjeruje se da je u gradu živjelo od 10 000 do 20 000 Šona, lokalne podskupine Bantu naroda (iako postoje teorije da su u gradu živjeli pripadnici naroda Lemba ili Venda). Građevine koje još uvijek stoje ponajviše su izgrađene od granita tehnikom suhozida. Taj otporni građevinski materijal jedan je od razloga zašto su ruševine opstale do danas, a drugi razlog vjerojatno leži u relativno izoliranom položaju grada. Kompleks se danas dijeli u tri cjeline: Brdski kompleks (engl. Hill Complex), Veliki ograđeni kompleks (engl. Great Enclosure) i Ruševine u dolini (engl. Valley Ruins).

Brdski kompleks

Brdski je kompleks najstariji dio grada, a naseljen je bio tijekom čitavoga razdoblja njegova postojanja. Za ovaj su dio grada karakteristični zidovi od velikih granitnih blokova. Zidovi su bili ovalni, a pristupalo im se uskim, dijelom natkrivenim hodnicima. Kada se usporede stariji i noviji dijelovi kompleksa, vidljiv je napredak u tehnikama obrade kamena. U ovom su dijelu kompleksa pronađeni monoliti i građevine koje se često nazivaju oltarima, što upućuje na njihovu Fotografija Velikog ograđenog kompleksa moguću vjersku ulogu. Tu su pronađeni i ostatci kovinarskih radionica, a neki vjeruju da je barem u početnom razdoblju grada ondje živio i kralj te da su ondje izvorno stajale i tipične ptice Zimbabvea (vidi dolje).

Veliki ograđeni kompleks

Great-Zimbabwe-2Veliki ograđeni kompleks izgrađen je u 13. stoljeću. Ona je najveća kamena struktura u Africi južno od ekvatora (u tzv. Crnoj Africi) koju je izgradilo domaće stanovništvo prije dolaska Europljana. U njoj je vjerojatno živio kralj i njegovi dvorjani, što prema nekim procjenama upućuje na broj od oko 100 – 200 ljudi. Tu su pronađeni gotovo svi predmeti stranog porijekla (vidi dolje o Velikom Zimbabveu kao trgovačkom središtu), a postoje neke indikacije da je konzumacija govedine često bila povlastica rezervirana za žitelje ovoga dijela grada. To, kao i činjenica da je tako malen broj ljudi živio u tako velikom dijelu grada, jasan je pokazatelj imovinskih razlika između elita i nižih slojeva društva koji su nekada živjeli u Velikom Zimbabveu. Veliki ograđeni kompleks opasan je karakterističnim zidom opsega 250 metara, visine do 12 metara i debljine 6 metara. U njezinu se sklopu nalazi stožasta kula čiji oblik pomalo podsjeća na košnicu, a uloga joj je do danas ostala nepoznata. Neki smatraju da je imala vjersko-simbolično značenje, a postoji i teorija da je nastala oponašanjem oblika koje su domoroci vidjeli u arapskim trgovačkim gradovima na obali. Istraživanja su pokazala da je kula potpuno ispunjena kamenom, tj. da u njoj nikada nije postojala prostorija pa stoga nije mogla imati obrambenu ulogu ili služiti kao skladište. Zid i kula danas su najpoznatiji dijelovi grada. Sve građevine u Velikom ogra- đenom kompleksu izgrađene su od precizno isklesanih granitnih blokova ili opeka od granitnog pijeska i gline.

Ruševine u dolini

Ruševine u dolini nalaze se na prostoru između drugih dviju cjelina. Ovo je najslabije očuvan dio grada jer je velik broj njegovih građevina bio sagrađen od glinenih opeka. Vjerojatno je riječ o rezidencijalnom dijelu grada. To je ujedno i najnoviji dio jer njegove najstarije građevine datiraju tek iz 14. st., a vjerojatno je i posljednji dio grada koji je ostao nastanjen prije konačnog napuštanja grada u 15. stoljeću.

Trgovačko središte

Zimbabwe_sculptureZa izgradnju navedenih građevina bilo je potrebno veliko znanje i vještina, što ukazuje na postojanje centraliziranoga sustava vlasti. Grad je bio naseljen u razdoblju od 11. do 15. st., a njegovo se bogatstvo temeljilo na stočarstvu, poljoprivredi i trgovini kovinama (zlato, željezo, bakar, kositar) te slonovačom. U njemu su pronađeni predmeti iz arapskih zemalja (stakleni predmeti), Perzije (keramika) i Indije (staklene perle i predmeti od kositra), pa čak i daleke Kine (porculan iz vremena dinastije Ming), što je dokaz da su njegovi stanovnici – preko arapskih posrednika – trgovali s vrlo udaljenim državama. Pronađena je i keramika iz Tanzanije i bakrenina iz Zambije, što dokazuje da su neki afrički trgovci bili spremni prevaliti velike udaljenosti kako bi prodali svoja dobra. Neki stručnjaci smatraju da je vrhunac Velikog Zimbabvea bio u 13. i 14. st. te da je tamo stolovao najmoćniji vladar u regiji. Neizravan pokazatelj njegova bogatstva možemo pronaći u zapisima portugalskog dvorskog tajnika Luiza de Figuerida Falcaa iz 1607., gdje stoji da je kapetanija Sofale, luke koja je najbliža Velikom Zimbabveu, po prihodu vodeća među svim portugalskim posjedima Indijskoga oceana. Nije poznat uzrok propasti Velikog Zimbabvea, no vjerojatno nije bio vezan uz ratovanje. Neki stručnjaci smatraju da se radi o prekomjernoj poljoprivrednoj obradi, klimatskim promjenama i/ili propasti trgovine zlatom, a neki tvrde da su u pitanju mogli biti i socijalni nemiri.

Europljani otkrivaju ruševine

Također je nepoznato kada su točno Europljani pronašli gradske ruševine. Vjerojatno su ih otkrili Portugalci u 16. st., ali nepobitni dokazi o tome da Europljani znaju za grad potječu tek iz 1867. godine. Ubrzo nakon toga do nalazišta je stiglo nekoliko skupina Europljana čiji je glavni cilj bio pronaći skriveno blago. No, oni su ondje pronašli samo manje skupine stočara iz naroda Karanga koji su drevne zidove koristili kao skloništa za stoku i nisu znali ništa o povijesti davno napuštenog grada. Usprkos svojim naporima kojima su nanijeli veliku štetu nalazištu, lovci na blago vratili su se praznih ruku.

Rasizam i cenzura

ShonaVećina Europljana u početku je odbila prihvatiti ideju da su grad izgradili domoroci, tvrdeći da domorodačka društva nikada nisu dostigla dovoljno visok stupanj organizacije i centralizirane vlasti da bi stvorila nešto takvo. Smatrali su da su grad osnovali pripadnici neke drevne civilizacije poput stare Grčke, staroga Egipta, Fenicije, Perzije ili Kine. Neki su čak smatrali da su pronašli drevni grad Ofir u kojem su se prema Bibliji nalazili rudnici kralja Salomona. Neki arheolozi-amateri, poput novinara Richarda Nicklina Halla, bili su toliko uvjereni da grad nisu izgradili crnci da su brojne pronađene predmete lokalne izrade uništili, smatrajući ih bezvrijednima. Prema njegovom mišljenju oni samo prikrivaju dokaze o prisutnosti stranaca (odnosno bijelaca) negdje u dalekoj prošlosti grada. Sve navedeno posebno je tragično kada se u obzir uzme činjenica da je David Randall-MacIver, prvi arheolog koji je sustavno istražio Veliki Zimbabve, već 1905. utvrdio da u ruševinama nema „niti traga europskog ili orijentalnog utjecaja bilo koje vrste. (…) Karakter kuća koje se nalaze unutar kamenih ruševina i koje su njihov integralni dio nesumnjivo je afrički.“ Osim toga, Randall-MacIver bio je prvi znanstvenik koji je tvrdio da ruševine potječu iz srednjovjekovnoga razdoblja ili kasnije, a sigurno ne iz staroga vijeka. Činjenica da su Veliki Zimbabve izgradili pripadnici lokalnog Bantu naroda potvrđena je 1929. godine. Te je godine Britansko udruženje za napredak znanosti (engl. British Association for the Advancement of Sciences) poslao drugu arheologinju, Gertrude Caton-Thompson, da provjeri MacIverove tvrdnje. Ona je također došla do zaključka da su graditelji i vladari Velikog Zimbabvea bili lokalnog porijekla iako je držala da su oni bili „infantilnih umova“ te da je njihovo društvo bilo u vazalnom odnosu prema nekom drugom. Cenzura koju su provodile britanske kolonijalne vlasti bila je snažna te su pokušaji da se dokaže neafričko porijeklo Velikog Zimbabvea potrajali čak do 1980. godine. Situacija se konačno promijenila tek pod pritiskom crnačkih nacionalističkih pokreta koji su zbacili manjinsku bjelačku vladu Iana Smitha i proglasili nezavisnost. Veliki Zimbabve postao je jedan od simbola tih pokreta. Štoviše, Zimbabve je postalo ime nove države (dotad se zvala Južna Rodezija), a motiv priče s reljefa pronađenih u brdskom kompleksu stavljen je na njezinu zastavu i grb.

Arheološki pronalasci

150px-Zim-birdVeliki Zimbabve bogato je arheološko nalazište. U njemu su pronađene figure od steatita, keramika, željezni gongovi, umjetnine od slonovače, pršljeni za vreteno, bakrene i željezne žice, željezne motike i tesle, brončani i željezni šiljci koplja, bakrene poluge, zlatni nakit, alati za obradu zlata i mnogi drugi vrijedni predmeti. Jedan od najznamenitijih pronalazaka su osam tzv. „ptica Zimbabvea“. Svaka je ptica izrađena od steatita, visoka oko 40 cm, a nalazila se na vrhu kamenog monolita visokog otprilike jedanmetar, najvjerojatnije na prostoru tzv. Brdskog kompleksa. Neki stručnjaci vjeruju da su ptice bile simbol kraljevske moći. Pokaže li se ta pretpostavka točnom, mogla bi promijeniti naše shvaćanje Velikog ograđenog kompleksa kao kraljevske rezidencije – prisutnost ptica u Brdskom kompleksu mogla bi biti pokazatelj da je kralj zapravo živio negdje u tom dijelu grada. Drugi znanstvenici smatraju da su ptice bile vjerski simboli.

Daljnji izazovi

Veliki Zimbabve predstavlja izazov arheolozima i povjesničarima iz više razloga. Kao prvo, nitko nije objasnio zašto grad svojom veličinom toliko odudara od okolnih naselja. Nadalje, recentnija istraživanja pokazala su da se tako velika populacija nije mogla prehranjivati samo lokalnim izvorima hrane, ali i da je kopanje zlatne rude počelo tek u 12. st., stotinjak godina nakon početka gradnje grada. Stoga se nameće pitanje je li prosperitet grada proizlazio samo iz stočarstva i trgovine ili je riječ o nečem drugom – npr. je li grad bio središte neke vjere ili ideologije. Neki suvremeni znanstvenici pokušavaju pronaći odgovor na ta pitanja analizom vjerovanja kultura-nasljednica graditelja Velikog Zimbabvea. Oni proučavaju razne povijesne opise, ali i simbolizam utkan u lokalne arhitektonske stilove, korištenje prostora i odnos nalazišta prema okolnom krajoliku. Konačan cilj im je pokušati pronaći što uopće motivira neko društvo da iz lovačko-sakupljačkog načina života prijeđe na sjedilački i stvori političku i kulturnu osnovu za stvaranje države.

Piše: Boris Blažina

Komentari