Troja – grad junaka

Brežuljak Hisarlik, na kojem stoji Troja, nadgleda pristup Dardanelima (starogrčki: Hellespont), strateški važnom prolazu koji povezuje Egejsko i Mramorno more, Balkan i Malu Aziju. Visok je 32 metra, a nalazi se oko 5 kilometara oko obale. Nekad se, međutim, uzdizao nad prirodnom lukom na ušću rijeke Skamandar (danas Karamenderes).

Danas se obično govori o 10 slojeva grada – Troja I do Troja IX, s time da se Troja VII dijeli na VIIa i VIIb. Najmlađi je daleko stariji od legendarnog Homerovog grada – potječe iz oko 3000. pr. Kr. – a najmlađi su osnovali Rimljani. Danas se Troja VIIa najčešće identificira s Homerovom, iako neki smatraju da je grad iz grčkih legendi nastao spajanjem sjećanja na Troju VI i Troju VIIa.

Vrhunac je Troja doživjela u srednjem brončanom dobu, što znači da je supostojala s mikenskom civilizacijom i hetitskom državom u Anatoliji. Materijalni ostatci pronađeni u gradu potvrđuju postojanje vrlo razvijene trgovine s objema civilizacijama.

Nažalost, istraživanje grada komplicira činjenica da u njemu nije pronađen niti jedan tekst jer su svi gradski arhivi potpuno uništeni. Ipak, pronađen je pečat s natpisom na luvijskom jeziku (indoeuropski jezik iz Anatolije). Zanimljivo je i to da u tom jeziku postoji složenicaPriimuua, što značiiznimno hrabar, a jezično je srodna imenu kralja Prijama. To dovodi u pitanje Homerovu tvrdnju da je gradska elita bila etnički miješana, ali većinom grčka, no u nedostatku drugih dokaza može biti i pokazatelj da se u gradu govorilo više jezika.

Prva naselja – Troja I do V


Najstariji slojevi Troje bili su utvrđena sjedišta lokalnih kneževina ili kraljevina, a većina stanovnika živjela je u nezaštićenim okolnim selima. Troje I do III odgovaraju ranom brončanom dobu te su supostojale s egipatskom Starom državom. Troja I bila je gradić s utvrđenom citadelom kružnog tlocrta promjera svega 90 metara. Bila je okružena za to vrijeme golemim bedemom s kulama, što svjedoči o njenom bogatstvu. Sadržavala je oko 20 kuća pravokutnog tlocrta. Troja II bila je veća (opseg oko 330 metara) te imala visok potporni zid s dvama monumentalnim gradskim vratima koja su štitila akropolu. Na akropoli su se nalazile vladareva palača i velikaške rezidencije izrađene od opeke i tlocrta nalik megaronu (trodijelna pravokutna građevina koja se sastoji od trijema s dvama stupovima na pročelju, predvorja i glavne prostorije). Ovaj je grad Heinrich Schliemann pogrešno identificirao kao Homerovu Troju jer je uništen u požaru i jer se u njemu nalazilo blago. Iako bogat, grad je bio prilično malen – za usporedbu, sumerski Ur imao je opseg oko 2800 metara.

Troje III, IV i V bile su malo veće od Troje II te su imale snažnije zidine, ali su im kuće bile znatno manje i zbijenije, što upućuje na gospodarski pad. Prisutnost ovalnih peći anatolskog tipa i minojskih posuda svjedoči o kontinuitetu trgovačkog života. U žurbi da stigne do nižih slojeva, Schliemann je nanio štetu ovim slojevima i to znatno otežava istraživanje njihove prošlosti. Možemo razlučiti da su Troje III i IV pripadale ranom brončanom dobu, a Troja V srednjem. Troja III uništena je u požaru. Sve tri pokazuju snažan kulturni utjecaj iz Anatolije.

Homerov grad – Troje VI i VII

Prijamovo blago
Prijamovo blago

Troje VI i VIIa pripadaju srednjem i kasnom brončanom dobu. Ovi su gradovi bili mnogo veći i bogatiji od prethodnih. Postoje dokazi da su njihovi stanovnici prvi uzgajali konje na tom području, što podsjeća naIlijadu, koja više puta ističe Trojance kao pripitomljivače konja. Citadela Troje VI imala je površinu 200 x 300 metara, a u njoj su bile smještene velike građe postavljene na koncentrično izgrađenim terasama koje su se uzdizale prema sredini. Imale su jedan ili dva kata i kolonade (nizovi stupova povezani lukovima ili gredama). Nečija važnost očitovala se prema tome koliko blizu tom središtu živi. Za razliku od mikenskih palača, ove su zgrade imale neukrašene zidove. Velik dio grada nalazio se izvan zidina te je u njemu ukupno živjelo do 10.000 ljudi na površini od oko 270.000 kvadratnih metara.

Zidine su bile kružnog oblika, izrađene iz rezanog vapnenca, visoke do 8 metara i široke 4,5 metra. Imale su grudobrane za zaštitu strijelaca i tornjeve četvrtastog tlocrta za stražare (slično hetitskima), kao i pet velikih ulaznih vratiju. Jedinstvena karakteristika zidina ovih Troja su zaobljene zidine koje nisu prisutne ni u mikenskoj ni u hetitskoj kulturi. Takvo rješenje sugerira da su branitelji bili svjesni potencijalne slabosti uglova u obrambenim strukturama.

Troju VI uništio je velik potres oko 1300. pr. Kr. Dörpfeld je ovu Troju poistovjetio s Homerovom (Schliemann mu je kasnije privatno priznao da je vjerojatno u pravu), ali u njenim ostatcima nema tragova većih ratnih razaranja. Štoviše, prisutnost mikenskih posuda ukazuje na to da je grad razoren prije pretpostavljenog datuma Trojanskog rata. S druge strane, neki znanstvenici upućuju na činjenicu da je konj sveta životinja boga Posejdona, što bi moglo značiti da je Trojanski konj zapravo alegorija za potres – Posejdonov bijes.

Preživjeli su brzo obnovili grad koji je u arheologiji poznat kao Troja VIIa. Ruševine su poravnane i na njima su podignute nove zgrade koje su bile gusto zbijene te pokrivale sav prostor unutar zidina. Gotovo sve kuće imale su jednu ili više velikih posuda za spremanje namirnica. Posude su ukopane u pod tako da su im samo otvori stršili iznad razine poda. Taj grad opstao je oko 100 godina. Način na koji je izgrađen sugerira da je cilj graditelja bilo osigurati grad od opsade. Uništio ga je velik požar, a ljudski ostatci i dijelovi oružja pronađeni u nekim kućama i ulicama upućuju na to da je grad osvojen, opljačkan i spaljen. Prema dataciji mikenskih posuda u gradu znanstvenici su ustanovili da je grad uništen između 1260. i 1240. pr. Kr. (što odgovara Herodotovim tvrdnjama). Blegen je prvi zaključio da je taj grad vjerojatno Homerova Troja. U novije vrijeme je na temelju proučavanja hetitskih dokumenata postavljena teza da je Troja zapravo bila poprište sukoba između Ahejaca i Hetita, ali još nema dovoljno dokaza da bi se to potvrdilo.

Troja VIIb, zapravo djelomično obnovljena Troja VIIa, pokazuje znakove novih doseljenika s nižom razinom materijalne kulture (npr. više nisu rabili lončarsko kolo). Počelo je željezno doba i pojavili su se novi predmeti poput fibula. Postoje pokazatelji snažnijih kulturnih poveznica s Balkanom. Grad je dvaput stradao u požaru (možda je razoren u vrijeme propasti mikenske civilizacije i provale Dorana), ali je oba puta obnovljen, a zatim je 950. iz nepoznatih razloga napušten.

Antički kolonisti – Troje VIII i IX

Negdje oko 700. pr. Kr. Troju su obnovili grčki kolonisti s otoka Lemna te mu dali helenizirano ime Ilion, arheolozima poznat kao Troja VIII. Zahvaljujući postojanju pisanih izvora, o povijesti ovog grada znamo nešto više. Iako još uvijek važan, očito nije imao onakvu moć i sjaj kao u prijašnjim razdobljima te je većinu vremena bio pod tuđom dominacijom – za njega su se borili vladari obližnjih grčkih gradova, bilo samostalni, bilo perzijski vazali. Činjenica da je perzijski car Kserkso prije invazije na Grčku u Ilionu bogovima žrtvovao 1000 volova svjedoči da je i dalje imao veliko simbolično značenje. U gradu su izgrađena dva velika hrama, jedan posvećen Kibeli, a drugi Ateni.

Aleksandar Veliki je prije velikog pohoda na Perzijsko Carstvo također prinio žrtvu u Ilionu te navodno uzeo Ahilov štit iz Ateninog hrama. Ponio je i kopijuIlijade. Planirao je izgraditi novi hram posvećen Ateni, najveći na svijetu, ali ga je spriječila iznenadna smrt. Grad je nakon toga pao pod vlast dijadoha, Aleksandrovih generala koji su se borili za prevlast nad njegovim imperijem. U to su se vrijeme u Ateninom hramu u Ilionu održavale Panatenejske svetkovine, a u njemu su podignuti teatar i druge javne zgrade.

Rimljani su grad opustošili 85. pr. Kr., ali su ga iste godine djelomično obnovili te mu nadjenuli ime Ilium, arheolozima poznat kao Troja IX. Nastavljena je tradicija Panatenejskih igara. U ratu protiv Mitridata VI. Pontskog Ilium je bio čvrsto na strani Rimljana te je zbog toga nagrađen (više o Mitridatu VI. pročitajte u 14. broju časopisa History.info). Car August dao je izgraditi javne zgrade uključujući obnovljeno Atenino svetište, teatar i kupke. Građani su iz zahvalnosti podigli kip Augustu. Rimske građevine koje se danas mogu vidjeti u Troji uključuju agoru (središnja tržnica), odeon (građevina za glazbene i plesne priredbe) te buleterij (vijećnica).

Iako je jedno vrijeme bio popularno odredište zbog rimskog mita o Eneji (Rimljani su smatrali da je taj trojanski junak začetnik moćnog aristokratskog roda Julijevaca), grad je osnivanjem Konstantinopola 324. izgubio značaj te mu se nakon 335. gubi trag. Tomu je vjerojatno doprinijelo i nakupljanje mulja u prirodnoj luci kod grada, što je rezultiralo fizičkim odmicanjem obale od grada.

Troja je tako nastavila živjeti samo u imaginaciji sve dok je u drugoj polovici 19. stoljeća nisu otkrili arheolozi. Godine 1996. područje Troje pretvoreno je u Povijesni nacionalni park Troja te privlači mnoge turiste. Dvije godine nakon toga uvrštena je na UNESCO-v Popis svjetske kulturne baštine.

Piše: Boris Blažina

Komentari