Tko su bili Morlaci u službi mletačke vojske?

Stanovništvo prebjeglo s osmanskog područja na teritorij Mletačke Republike nazivano je Morlacima prema talijanskom nazivu Morlacco, što je značilo crni Vlah. Kasnije se to ime rabi za sve stanovnike izvan dalmatinskih gradova, odnosno u njihovom zaleđu, na prostoru od Skadarskog jezera do Velebita. Pojavljuju se i varijacije imena poput Mavrovlasi i Morovlasi. Zapravo su bili potomci rimskih kolonista i autohtonih naroda poput Ilira i Tračana, a naziv Morlaci bio je više oznaka regionalne nego etničke pripadnosti (slično Ličanin ili Dalmatinac).

Pridjev crni datira još iz srednjeg vijeka, kad ih tako nazivaju pop Dukljanin, Grci i Osmanlije, a odnosilo se vjerojatno na boju njihove odjeće. Vlasi su se većinom bavili stočarstvom i bili su pravoslavne vjeroispovijesti. Govorili su jezikom koji je spadao u istočnoromanske. Morlaci su u 15. stoljeću počeli stupati u vojnu službu Mletačke Republike u zamjenu za određena prava i privilegije. Međutim, pravoslavni Morlaci (bilo ih je i katolika i pravoslavaca) morali su prijeći na katoličanstvo.

Odigrali su veoma zapaženu ulogu u mletačko-osmanskim ratovima 17. i 18. stoljeća. Najbolji primjer koji to dokazuje svakako je Morlački ustanak protiv Osmanlija pod vodstvom Ilije Jankovića iz 1683. godine. On je dodatno motivirao Mlečane da se uključe u rat što su ga te godine počeli Habsburgovci i Poljaci nakon razbijanja osmanske opsade Beča. Osim Ilije Jankovića, među istaknute morlačke ratnike ubrajaju se njegov brat Stojan, zatim Ilija i Petar Smiljanić, Marko Sorić i Stanislav Sočivica.

Morlaci su se postupno asimilirali s okolnim stanovništvom, a posljednji izvorni govornici njihova jezika zabilježeni su početkom 20. stoljeća na prostoru blizu granice s Hercegovinom.

Piše: Filip Hren


Komentari