Tko je bio prvi, Hrvati ili Vlasi?

Svako dijete u Hrvatskoj zna da Hrvati “ovdje” žive od stoljeća sedmog i pritom ispada kao da su došli u nenaseljene krajeve i odmah imali svoju državu. Rijetko se tko zapita, koji su narodi prije Hrvata živjeli između istočne jadranske obale i središnjeg Balkana i što se s njima dogodilo. 

Da bismo razumjeli odgovor na pitanje iz naslova, potrebno je ponoviti znanje o povijesti. Na “našim prostorima” živjeli su, za početak, predneandertalci i neandertalci. Onda znamo da su postojale gradinska kultura, kultura polja sa žarama, cetinska kultura… Njihova etnička pripadnost nije poznata. Prve poznate etničke zajednice bile su ilirske. Iliri su bili pripadnici srodnih indoeuropskih naroda koji su naseljavali istočnu jadransku obalu i središnji Balkan od kraja 2. tisućljeća prije Krista te su ostavili neizbrisiv trag. Ne zna se točno odakle su došli.

Na području današnje Hrvatske od 4. st. pr. Kr. živjeli su Kelti i Grci, a od 2. st. pr. Kr. i Rimljani. Tu već postaje teško pratiti povijest jer su se Kelti pomiješali s Ilirima u iliro-keltska plemena. Potom su neka iliro-keltska plemena helenizirali Grci, a većinu su romanizirali Rimljani. Sve se to odvilo u stoljećima prije Krista i svi su oni živjeli na tlu današnje Hrvatske. U narednih nekoliko stoljeća prolaze ili ostaju Goti, Avari, Huni i Slaveni.

Kad su Hrvati došli u svoju novu domovinu u 6. i 7. st. naišli su, dakle, na stanovništvo koje su činili potomci Ilira, Kelta, Rimljana i nešto malo Grka. Bavili su se uglavnom stočarstvom te su zadržali poganska vjerovanja i običaje, dok je u njihovom jeziku dosta elemenata preuzeto iz latinskoga jezika. Starogermanska riječ za romanizirane narode bila je Wallach, a u latinskom Valachus, te se proširila po Europi. Tako smo stigli do naziva Vlah. Na nekim su se područjima Vlasi asimirali s Hrvatima, a negdje su dugo zadržali svoj identitet, kao u nekim istarskim selima, do današnjih dana. Jedan od govora nastao miješanjem latinskoga i ilirskoga jezika naziva se dalmatoromanski, a govorio se na Krku još u 19. stoljeću. Riječi koje su Hrvati preuzeli od Vlaha su kantun, borša, fritule, ulje te mnogi nazivi za planine, rijeke i dalmatinske gradove (Mosor, Dinara, Sava, Neretva, Trogir, Solin).

Možda je najvažnije objasniti zašto Vlahe smatramo Srbima ili se oni sami smatraju Srbima. Za to postoji nekoliko razloga. Većina Vlaha je u srednjem vijeku prešla na pravoslavlje. Mnogi su Vlasi iz Srbije, Hercegovine i drugih zemalja došli u Hrvatsku bježeći pred Osmanlijama. Habsburgovci su 1630. dodijelili povlastice onim Vlasima koji su pristali čuvati granicu s Osmanlijama, ali na štetu hrvatskom plemstvu. Budući da su uglavnom bili pravoslavci, Srbi su im u 19. stoljeću slali svoje svećenstvo te ih uvjerili da su Vlasi zapravo Srbi. Mnogi u Hrvatskoj i danas u to vjeruju.

U znanstvenoj literaturi Vlasima se nazivaju svi romanizirani starosjedioci Balkanskoga poluotoka. Neki su zadržali svoj jezik i kulturu te imaju pravo na učenje svoga jezika u školama, kao u Makedoniji. Budući da su se mnogi Vlasi asimilirali ili su svjesni svog podrijetla, a na popisima stanovništva se izjašnjavaju drugačije, iznimno je teško procijeniti koliko Vlaha danas živi između Jadrana i Crnog mora. Više informacija udjelu stanovništva vlaškog podrijetla mogu nam dati genetska istraživanja. Naime, u Hrvatskoj prevladava geni tzv. I skupine koja označava najstarije europske gene i koja je češća od slavenske haplogrupe R1a. 

Piše: Marsela Alić

Komentari