Tibet – kratka povijest

Tibet je jedna od najstarijih regija na kojoj su se naselili ljudi. Prvi vladari i kraljevstva zabilježeni su oko 500. pr. Kr., ali o njima je poznato toliko malo da je teško odvojiti stvarnost od mitova. Prvi vladar o kojem postoji više podataka jest Songtsen Gampo (Gambo), koji je prema predaji ujedinio brojna tibetska kraljevstva u jedno carstvo te doveo budizam u Tibet. Rođen je na prijelazu 6. u 7. stoljeće u Palači Gyama kod Lhase u središnjem Tibetu kao sin lokalnog kralja dinastije Tubo. Kako bi učvrstio svoju vlast, oženio se s princezom Wencheng iz kineske dinastije Tang i princezom Bhrikuti (Tritsun) iz kraljevske dinastije Nepala. Iz političkih i vojnih pobuna, odlučio je oko 637. izgraditi novu prijestolnicu na planini Marpo Ri. Tako je počela izgradnja izvorne Palače Potala, višestoljetne rezidencije dalaj lama. Palača je smještena na mjestu s kojeg se može nadgledati dolina Lhasa i trgovačke rute između Indije i Kine koje prelaze kroz nju. S visokih kula Palače moglo se lako uočiti ne samo kretanje neprijatelja, već i vlastitih građana. Po funkciji je objedinjavala vojno-administrativnu i duhovnu vlast.

Nakon smrti kralja Songtsena slijedio je niz vladara koji su do 9. stoljeća uzdigli Tibet u regionalnu silu – sredinom 8. stoljeća nakratko su uspjeli osvojiti čak i kinesku prijestolnicu Chang’an (danas Xi’an). Od 9. do sredine 13. stoljeća Tibet je ostao zemlja bez čvrste središnje vlasti. To se promijenilo tek dolaskom Mongola, koji su uspostavili svoje vrhovništvo nad zemljom otprilike u isto vrijeme kada su osvojili Kinu i osnovali dinastiju Yuan. Mongoli su Tibetancima prepustili vjerske poslove i unutarnju politiku, a preuzeli vanjsku politiku i vojne poslove. Mongolska je vlast zbačena sredinom 14. stoljeća, ali su religijske veze Mongola i Tibetanaca opstale u obliku budističke sekte Žutih šešira (Gelug), koja je našla mnogo pristaša i među Mongolima i među Tibetancima. Poglavar te sekte je od 1578. nosio titulu Treći Dalaj lama (od mongolske riječi dalaiocean i tibetske bla maučitelj, guru) jer su je dvojica njegovih prethodnika dobila posthumno. Tibetski budisti vjeruju da je dalaj lama jedna od reinkarnacija bodisatve Chenrezija, utjelovljenja samilosti svih buda. Tibet je stekao autonomiju, ali po moći i teritorijalnom opsegu nije bio ni blizu danima Carstva.

U prvoj polovici 17. stoljeća u Tibetu je ponovno došlo do slabljenja centralne vlasti. Zemlja je bila podijeljena među različitim vjerskim vođama, mongolskim poglavarima i novom regionalnom silom Dalekog istoka – Mandužurcima, osnivačima kineske dinastije Qing. Mongolski vladar Gušri-kan iskoristio je razjedinjenost Tibeta i nakon niza pohoda 1630-ih i 1640-ih zavladao čitavom zemljom. Međutim, već 1642. odrekao se vlasti u Tibetu i prepustio je Petom Dalaj lami (pravo ime Lobsang Gyatso), koji je tako postao i svjetovni vladar Tibeta.

U početku je sjedište Dalaj lamine vlasti bio samostan Drepung, ali već 1645. je odlučio da valja izgraditi novi centar moći iz koje bi mogao upravljati ponovno ujedinjenim Tibetom. Nova je palača trebala objediniti svjetovnu i duhovnu moć. Uvidjevši da u Kini jača dinastija Qing i da mu prijeti moguća invazija, Dalaj lama je 1653. otputovao u Peking gdje se sastao sa 16-godišnjim carem Shunzhijem. Car je Dalaj lami potvrdio vlast nad pokrajinom Tibet davši mu zlatni pečat i potvrdu vlasti ispisanu na zlatnom listiću. U stvarnosti je Dalaj lama uživao visok stupanj autonomije te je pod njegovom vladavinom došlo do velikog procvata književnosti i gospodarstva (dolazak velikog broja stranih trgovaca).

Novo sjedište Dalaj lame podignuto je na mjestu bivše palače Songtsena Gampe. Prvo je izgrađena tzv. Bijela palača (Potrang Karpo). Peti Dalaj lama umro je 1682., pa su njegovi podređeni redovnici strahovali da će palača ostati nedovršena. Stoga je smrt držana tajnom, a Dalaj lamu je zamijenio dvojnik. Obnovljeni su dijelovi drevne palače iz 7. stoljeća, izgrađen je velik broj novih prostorija, restaurirane su porušene statue Bude te je izrađeno mnogo novih. Sve je ukrašeno raskošnim muralima koji prikazuju događaje iz povijesti Tibeta, prizore vjerske tematike i događaje iz života istaknutih redovnika. Nova zgrada bila je toliko veličanstvena da idućih 300 godina nije bilo značajnijih izmjena u njenoj arhitekturi. Jedino je Trinaesti Dalaj lama 1922. prilikom obnove kompleksa dodao dva kata na Crvenu palaču.

Početkom 20. stoljeća Tibet se našao na meti stranih imperijalističkih interesa – Rusije, Kine i Ujedinjene Kraljevine. Prvi korak učinili su Britanci. Slabo naoružani Tibetanci nisu mogli odolijeti napadu te su 1904. prisiljeni potpisati Sporazum iz Lhase, kojim su pretvoreni u britanski protektorat, ali je 1906. potpisan ugovor između Ujedinjene Kraljevine i Kine kojim je Tibet vraćen Kini, ali pod uvjetom da se ne upliće u njegovu autonomiju. Kinezi su 1910. prekršili ugovor i napali Tibet, porazivši njegovu vojsku. Dalaj lama pobjegao je u Britansku Indiju. Nakon zbacivanja Kineskog Carstva i uspostave republike 1912., Dalaj lama se vratio u Tibet i proglasio ga neovisnom državom. Ipak, malo pomalo, Kinezi su se oporavili i otimali Tibetu dijelove teritorija.

Kineski su komunisti već 1950., svega godinu dana nakon dolaska na vlast, izvršili masovnu invaziju na Tibet. Tibetska je vlada popustila nadmoćnijem protivniku, a Kinezi su se obvezali prepustiti unutarnje poslove Tibeta dalaj lami. Četrnaesti Dalaj lama, Tenzin Gyatso, bio je tek nedavno stupio na dužnost te se odmah našao pod teškim pritiskom kineskih vlasti. To je izazvalo veliko nezadovoljstvo u zemlji te je krajem 1958. u glavnom gradu Lhasi došlo do protukineskih demonstracija i nereda. Kinezi su prijetili da će, ako se stvari ne smire, otvoriti topovsku vatru na grad. Vrhunac krize dosegnut je kada su Kinezi u travnju 1959. zatražili da Dalaj lama dođe u posjet zgradi kineskog vojnog zapovjedništva, tobože kako bi pogledao kazališnu predstavu. Dalaj lama se tada nalazio u obližnjem ljetnikovcu, Palači Norbulingki, koju je okružilo 300.000 Tibetanaca i tako ga fizički spriječilo da ode na sastanak. Kinezi su nakon tjedan dana počeli topovima gađati Palaču, nakon čega je Dalaj lama odlučio potražiti utočište u Indiji. Sklonio se u grad Dharamsalu u sjevernoj Indiji, a Kinezi su do kraja travnja brutalno ugušili ustanak i porušili ili zatvorili mnoge budističke samostane.

Broj redovnika u Palači Potali znatno je smanjen, a preostali su protjerani tijekom kineske Kulturne revolucije (1966. – 1977.), nasilne ideološki motivirane kampanje tijekom koje je uništen velik broj kulturnih spomenika koji nisu odgovarali vladajućem režimu. Danas je veličanstvena Palača Potala pod upravom kineske vlade, koja je dozvolila povratak manjeg broja redovnika, tj. njihov je broj sveden na minimum potreban za održavanje kompleksa. 

 Piše: Boris Blažina

Komentari