Skiti – vladari prvoga nomadskog carstva

U euroazijskoj su stepi od pamtivijeka živjeli nomadski narodi. Za ljude sjedilačkog načina života oni su bili divlji, nepredvidivi i iznimno opasni. Velike migracije tijekom kojih su stepski nomadi prodrli u zemlje sjedilačkih naroda, nemilosrdno ih pljačkajući i pustošeći, ostavile su dubok trag u kolektivnoj svijesti civilizirana svijeta. Prvi od tih nomadskih naroda bili su Skiti, a živjeli su mnogo prije Džingis-kana ili Atile, Biča Božjeg.

Skiti su jedan od najstarijih naroda euroazijske stepe i prvi koji se u velikom broju doselio u Europu. Smatra se da su potekli iz područja oko gorja Altaj, u srednjoj Aziji, danas na pograničju Rusije, Mongolije, Kine i Kazahstana. U 8. stoljeću pr. Kr. Skiti su u velikom valu migrirali na zapad, naselivši se na područje današnje južne Rusije, Kazahstana i istočne Ukrajine. Tamo su osnovali veliko i moćno stepsko carstvo i postupno prešli na sjedilački način života. Njihova je država ironičnom igrom sudbine oko 250. pr. Kr. i sama pokleknula pred navalom novopridošlih nomadskih naroda.

Herodot čuva sjećanje na nomade s ruba svijeta

Nazivi Skiti i Skitija bili su među starim Grcima i Rimljanima prilično fleksibilni, tako da su se nerijetko rabili za označavanje čitave unutrašnje Azije, a u Europi teritorija do Baltika i Labe te brojnih barbarskih naroda koji su tamo obitavali. U užem se smislu pod nazivom Skitija mislilo na područje današnjeg Krima, Ukrajine, većine Rusije, Bjelorusije, Poljske, Kazahstana i dijela Afganistana.

Skitski vladari nisu dali bilježiti opsežne kronike ili svoje zakone klesati u stijene, a Skiti su bili narod bez svoga pisma. Grčki povjesničar i svjetski putnik Herodot (o. 484. – 425. pr. Kr.) putovao je u Skitiju i trudio se razlikovati njene stanovnike od susjednih naroda te postao jedini pravi čuvar sjećanja na njihovu povijest i kulturu do 20. stoljeća. Ostali pisani tragovi o Skitima sastoje se tek od šturih spomena u asirskim i kineskim kronikama te zapisima grčkih i rimskih pisaca kojima su Skiti bili prostorno i vremenski vrlo udaljena te nedovoljno poznata tema. Tek je u posljednjih stotinjak godina došlo do izvjesnog pomaka jer su ruski arheolozi i antropolozi počeli otkapati skitske kurgane (grobne humke).


Skiti su se u 8. stoljeću pr. Kr. podijelili u dvije skupine: zapadnu i istočnu. Herodot, kao glavni izvor, piše gotovo isključivo o zapadnim Skitima, pa se većina nama poznatih podataka odnosi na njih. Grčki kroničar Strabon glavni je zapadnjački izvor za istočne Skite (poznati i kao Sake), ali su njegovi podatci vrlo nepouzdani jer često poistovjećuje Skite s okolnim narodima.

Piše: Boris Blažina

Više o Skitima

Kurgani – skitski grobni humci

Porijeklo Skita

Pohod Perzijanaca na Skite

Skitski jezik i običaji

Prelazak Skita na sjedilački način života

Društvena organizacija Skita

Skitska nošnja i izgled

Skitska umjetnost

Skiti i Amazonke

Skiti kao vojnici

Kraj skitske moći

Komentari