Skiti su bili posebno poznati i cijenjeni zbog svojih konjanika i streličara. Štoviše, bili su jedan od prvih naroda koji je savladao vještinu jahanja i time stekao zavidnu mobilnost. Grci i Asirci divili su se njihovoj vještini gađanja unatrag dok jašu na konjima. Skitska se vojska sastojala od slobodnih ljudi čija je plaća bila samo hrana i odjeća. Međutim, imali su pravo na udio ratnog plijena ako bi kao dokaz hrabrosti donijeli glavu neprijatelja ubijenog u borbi.
Primarno oružje bili su im zakrivljeni kompozitni lukovi i strijele s vrhovima u obliku trolista te mačevi perzijskog tipa, rjeđe sjekire ili koplja. Strijele su katkad bile premazane otrovom dobivenim iz biljke kukute ili od zmija. Luk i strijele nosili su u posebnim tobolcima prilagođenima konjanicima. Tobolci u vlasništvu velikaša bili su raskošno ukrašeni i svojevrsni statusni simbol.
Bogatiji ratnici nosili su prsne oklope od brončanih ljusaka i kacige, dok su ostali za zaštitu imali samo pleteni štit, a na glavi su nosili karakteristične visoke kape koje se sužuju u stožac, a vrh im se preklapa prema naprijed. Svi slobodni Skiti posjedovali su barem jednog konja, a najbogatiji su bili vlasnici čitavih krda. Većinom su to bili mali konji mongolskog tipa. Narodi Bliskog i Srednjeg Istoka naučili su vještinu jahanja upravo od Skita.
Piše: Boris Blažina
Skiti – vladari prvoga nomadskog carstva
Kurgani – skitski grobni humci
Prelazak Skita na sjedilački način života
