Kanibalizam u većini osoba izaziva gađenje i užas, iako ima i izuzetaka, no utješno je što su rijetki. Teško je zamisliti da su ljudi do prije 50-ak godina na dalekoj Papui Novoj Gvineji aktivno prakticirali kanibalizam. Jedno od takvih plemena je Biami, koje danas broji 4000 do 5000 članova. Malo više o ovoj praksi pročitajte u našem idućem članku, ali ako ste osjetljivog želuca radije preskočite tekst koji slijedi.
Jedenje s kanibalima
Godine 2011. britanski je voditelj Piers Gibbon u okviru svoje emisije “Eating With Cannibals” večerao i živio s ljudima koji su do nedavno bili kanibali. Za potrebe tog snimanja otišao je duboko u unutrašnjost Papue do područja na kojem se još uvijek živi u izolaciji u odnosu na ostatak svijeta. Dok se snimala spomenuta emisija, Gibbonova ekipa je živjela na tradicionalan način poštujući ritmove prirode, neprestano pješačeći i spavajući na improviziranim ležajevima u duguljastim seoskim kućama. Gibbon je zaključio tijekom ovog putovanja da su nekadašnji kanibali izuzetno razgovorljivi na temu kanibalizma. Tom je prigodom saznao za tamošnji slučaj ubojstva dviju žena. Do ubojstva je u plemenu došlo tako što je jedan muškarac optužio svoju ženu i njezinu prijateljicu za vračanje, a zbog kojega je tvrdio je on, završio na bolesničkoj postelji. Vračanje je u ovim društvima strašan grijeh koji se ne oprašta, pa su tako i spomenute žene brzo ubijene i potom ispečene na vatrici i raskomadane.
Komplimenti na račun svinjskog i ljudskog mesa
Pleme Biami ljudsko meso uspoređuje sa svinjskim koje izuzetno cijene, pa kada kažu da je sličnog okusa onda znači da je to kompliment ljudskom mesu pri čemu ljudska tijela doslovno nazivaju “dugim svinjama”. Od specijaliteta spominju sirovi mozak i juhu od penisa. Kada jedu, jedu sve i doslovno ništa se ne ostavlja, a što je posljedica toga da žive u oskudici. Oni koji su kušali ljudsko meso navode da je ukusno, kao i da nema razlike u okusu prema spolu osobe. Glavni obrok na Papui je općenito večera, ručak ih ne zanima. Doručak im pak služi za čišćenje onoga što je ostalo od večere. Kako nemaju hladnjake hrana se često dimi ne bi li ostala dulje jestiva.
No, u osnovi je malo podataka o ovom plemenu. Ono što je sigurno da su ovdašnja plemena danas izložena velikim promjenama, pa je tako jedenje ljudskog mesa ovdje zabranjeno, a nepoštivanje zabrane se kažnjava smrću.
Piše: Sonja Kirchhoffer
