Rapa Nui – zagonetka Uskršnjeg otoka

Piše: Darko Polšek

Jedno od najfascinantnijih mjesta na svijetu jesu Uskršnji otoci ili točnije – Uskršnji otok, danas nacionalni park u državi Čile. Već pogled na kartu svijeta pred nas stavlja znak pitanja: „Kako je bilo tko prije više od tisuću godina mogao doploviti do te točke usred golemog oceana“. Kakvi su bili ti kanui kojima su doplovili ti ljudi, ako znamo da je najbliži nastanjeni otok udaljen 2,5 tisuće, a kopno 3,5 tisuće kilometara i da se uz najpovoljnije vjetrove do tamo otvorenim morem moralo ploviti barem 20 dana. Ni na pitanje „Otkuda su došli ti hrabri moreplovci Rapa Nui?“ nismo posve sigurni da znamo točan odgovor. Sudeći po jeziku i radiokarbonskom datiranju doplovili su iz Polinezije, a sudeći po biljkama koje su uzgajali – iz Južne Amerike. Rapa Nui, narod koji je živio na Uskršnjem otoku, ostavio je za sobom 887 zagonetnih monumentalnih skulptura zvanih moai, u nizovima raspršenih po krasnim pacifičkim plažama i na danas ogoljelim padinama triju vulkana – Poike, Rano Raraku i Terevake.

Te monumentalne skulpture, od kojih je najveća preostala skulptura, tzv. Paro, visoka 10 metara i teška 82 tone, najvidljiviji su znaci postojanja nekoć razgranate i bogate civilizacije otoka. Neke su od njih još i teže: primjerice Ahu Tongariki težak 86 tona, a u kamenolomu na obroncima vulkana pronađena je i nedovršena skulptura koja je trebala biti visoka 21 metar i teška 270 tona. Klesanje i transport moaija iziskivalo je veliku kreativnost, zamjetnu tehnološku sofisticiranost i snažne fizičke kvalitete samih stanovnika.

Sve je to međutim tek najvidljiviji dio prizora jedne umrle, ali po svemu sudeći vrlo razgranate i bogate civilizacije. Već od europskog otkrića Rapa Nui, na Uskrs godine 1722. (zbog toga su i nazvani Uskršnji otoci), sudeći po dnevniku nizozemskog istraživača Jacoba Roggeveena. Otoci su postali predmet opće fascinacije, a novija je povijest toj fascinaciji nešto oduzimala i dodavala. Demografska se slika otoka, čak i u naše novije doba stalno mijenjala. U kasnom 18. stoljeću broj stanovnika s 15.000 pao na 2,5 tisuće stanovnika, a bolesti i flote otmičara robova početkom 19. stoljeća smanjile su njihov broj na samo 111. Kada je James Cook doplovio na otok, njegov je tumač mogao razumjeti varijantu njihova „mangrevanskog“ jezika.

Stanovnici su tijekom trajanja kulture bili izloženi dugim razdobljima gladi, epidemijama, građanskome ratu, kolonijalizmu i gotovo potpunom uništenju šuma. Pred nas, odgonetače tragova te fascinantne kulture koja za sobom nije ostavila nikakve pismene tragove i tumačenja, stavljene su brojne zagonetke. Zašto je gradnja moaija u nekom trenutku prestala? Zašto su u nekom trenutku stanovnici počeli uništavati skulpture? Što su im one značile? Većina tumača smatra da su moai prikazivali vođe, značajne osobe ili klanovske pretke te da okrenuti prema unutrašnjosti otoka, štitili otočane od “duhova“ oceana. Rapa Nui imali su klasni sustav, a poglavica je vodio devet klanova. Uništavanje moaija, koje se zbivalo sve do 1838. po nekima dokazuje rasprosranjeno nasilje među stanovnicima. Kako bilo, ono jest dokaz da stara religija, “kult predaka“, više nije bila funkcionalna. „Preci“ više nisu štitili i omogućavali reprodukciju stanovništva. Uslijedilo je razdoblje gladi, kanibalizma i još jedne zanimljive kulture odnosno propasti civilizacije na izdisaju.

Jared Diamond, u svojoj knjizi „Slom“, tvrdi da je propast visoke Rapa Nui kulture uslijedila zbog sistematskog uništavanja drveća koje se koristilo za transport masivnih skulptura. Deforestacija je potom dovela do erozije tla, a potom do gladi i izumiranja.
Oko 1540. godine, usporedo s deforestacijom i erozijom, kult predaka pretvorio se u kult odabranih, u kult „čovjeka-ptice“. Petroglifi u spiljama Uskršnjeg otoka, kao i pronađeni „štapovi“ s likovima „čovjeka-ptice“, pokazuju da su u toj fazi izdisaja visoke civilizacije stanovnici za vođu birali osobu sposobnu preplivati kanal do obližnjeg otoka i donijeti ptičja jaja. Konačni udarac civilizaciji Uskršnjih otoka dali su peruanski trgovci robljem. Među zatočenima bio je i poglavica koji je znao čitati pismo rongorongo karakteristično za udaljene polinezijske otoke. Kako je to moguće?

Zagonetke Uskršnjih otoka očito nisu posve nestale, pa se s vremena na vrijeme u svjetskom tisku objavljuju „konačno“ riješene tajne Rapa Nuia. Tajne njihova podrijetla, tehnologije, mitologije, religije, demograije, klime, geologije ili jezika. Ali sva ta brojna nova tumačenja najbolje svjedoče o trajnoj fascinaciji prema kulturi i civilizaciji moaija i ahuija, prema ekologiji i estetici tog najudaljenijeg mjesta na svijetu.

Komentari