Herodot nam prenosi nekoliko legendi o postanku Skita, koje naziva najmlađim narodom na svijetu.
Prema prvoj, Skiti su potekli od boga Zeusa i jedne kćeri rijeke Boristen (Dnjepra). Iz te je veze potekao Targitaj, koji je stupio na prijestolje oko 1500. pr. Kr. i vladao područjem sjeverno od Crnog mora. Njegovi su sinovi zajedno vladali tim prostorom dok najednom s neba nisu pala četiri zlatna predmeta: plug, jaram, bojna sjekira i posuda. Na predmetima je zatim buknuo plamen. Jedino je najmlađi, Kolaksais, mogao primiti zapaljene predmete, pa je proglašen vladarom tzv. kraljevskih Skita, dok su od njegove braće potekla ostala skitska plemena. Neki znanstvenici smatraju da su plug i jaram simboli staleža zemljoradnika, sjekira ratnika, a posuda simbol svećenika. Pontski Grci (žitelji sjeverne obale Male Azije) tvrdili su, pak, da je otac Skita Heraklo, a majka mitsko biće, pola žena pola zmija. Imali su tri sina, a samo je najmlađi od njih, imena Skit, mogao napeti Heraklov golemi luk, pa je postao prvi kralj novog naroda. Herodot je najviše vjerovao trećem mitu o postanku, onom koji je najbliži povijesnoj istini: Skiti su se u svoju domovinu doselili iz euroazijske stepe, nakon što su izgubili rat protiv naroda Masagećana.
Došli su sa stepe
U 8. stoljeću pr. Kr. u kineskim je izvorima zabilježen napad nomadskih konjanika na Kinu, kojom je tada vladala dinastija Zhou. Moguće je da je riječ upravo o Skitima, ali su podatci preškrti da bismo to mogli potvrditi. Prvi pouzdani podatak o pojavi Skita na povijesnoj sceni odnosi se na njihovo doseljenje na Kavkaz, s kojeg su nakon 30 godina ratovanja protjerali narod Kimerijaca (Kimerana) u Anatoliju. Skite su, prema Herodotu, na seobu natjerali Isedonci, a njih je pak potisnuo drugi nomadski narod itd. Ova je situacija vrlo slična onoj u vrijeme Velike seobe naroda, kada je prodor jednog naroda pokrenuo čitavu lavinu seoba drugih.
Skiti su nedugo nakon pobjede nad Kimerijcima prodrli na Bliski Istok i sukobili se sa snagama Medijaca (Međana). Medijci su bili blisko srodni s Perzijancima te njima vladali dok ih potonji nisu pokorili i na kraju asimilirali. Skiti su porazili Medijce oko 650. pr. Kr. i zadržali vlast nad većinom njihove zemlje do 630. pr. Kr., kada su Medijci ustali protiv skitske samovolje i otjerali ih na Kavkaz. Ipak, moć Skita nije bila slomljena jer su se nastavili uplitati u politiku Bliskog Istoka. Najvažnije postignuće u tom smislu bilo je razaranje asirske prijestolnice Ninive 612. pr. Kr. koje su izveli u savezu s Medijcima i Babiloncima. Time je okončano Asirsko Carstvo.
Skiti su se preselili s Kavkaza na prostor sjeverno od Crnog mora i nastavili živjeti nomadskim načinom života, a novac i hranu priskrbljivali su si iznuđivanjem hrane i poreza od pokorenih ratarskih naroda, pljačkanjem stranih zemalja (zabilježeni su prodori čak do Sirije), dankom od stranih sila (Egipta i Medije) te plaćeničkom službom u asirskoj vojsci.
Piše: Boris Blažina
Više o Skitima:
Skiti – vladari prvoga nomadskog carstva
Kurgani – skitski grobni humci
Prelazak Skita na sjedilački način života
