Otkriće Zemlje vina

Nordijske ekspedicije u Sjevernu Ameriku opisane su u Sagi o Eriku Crvenom i Sagi o Grenlanđanima. Na jednom od brodova koji su pratili Erika nalazio se Herjolf, otac Bjarnija Herjolfsona. Bjarni je 986. došao iz Norveške posjetiti oca. No stigavši tamo saznao da je Herjolf već otplovio prema Grenlandu. Odlučio je slijediti ga, ali se na putu izgubio u magli.

Bjarnij Herjolfson ugledao je na putu prema Grenlandu obalu neke nepoznate zemlje, ali se nije onamo iskrcao, već je promijenio kurs i uspio stići do Grenlanda. Čuvši tu priču, sin Erika Crvenog, Leif Erikson, odlučio je krenuti u potragu za zemljom koju je Bjarni ugledao. Na ekspediciji je trebao sudjelovati i Erik, ali je neposredno prije početka pao s konja, što je smatrao lošim znakom te je odlučio odustati. Prema predaji, Leif je pronašao novu zemlju točno 1000. godine, a zatim je plovio južno njezinom obalom, dajući pritom imena regijama koje je pronašao. Prva je bila Helluland (staronordijski Zemlja kamenih ploča), vjerojatno Baffinov otok. Slijedio je Markland (Šumovita zemlja), vjerojatno obala poluotoka Labrador. Naposljetku je pronašao Vinland (Zemlja vina), koju je tako prozvao jer je ondje pronašao divlje grožđe. U Vinlandu je prezimio, a iduće se godine vratio na Grenland. Njegova braća Thorvald i Thorstein pokušali su na Vinlandu osnovati kolonije, ali su 1004. Thorvalda ubili tamošnji domoroci, dok se drugi izgubio te se morao vratiti na Grenland, gdje se nedugo zatim razbolio i umro.

Prvu trajniju koloniju osnovao je Thorinn Karlsefni, koji je krenuo stopama Leifa Erikssona vjerojatno 1009. godine. Okupio je barem tri broda i više od 160 ljudi, uključujući žene, što upućuje na to da je od početka imao namjeru kolonizirati novu zemlju. Plovio je niz grenlandsku obalu, zatim kroz Davisova vrata pa je okrenuo na jug i prošao pokraj Baffinova otoka da bi naposljetku stigao na Newfoundland. U sagama je opisano kako je u Vinlandu pronašao obilje divljači, ribe, drva i pašnjaka, pa je odlučio napraviti trajnije naselje. Prema predaji je Snorri, sin Thorfinna i njegove supruge Gudrid, bio prvi Europljanin rođen na tlu Sjeverne Amerike. Zabilježeno je nekoliko žestokih sukoba s domorocima koje su Nordijci nazivali Skraelinzima, a vjerojatno se radilo o precima današnjih Inuita. Izgleda da se brojčano inferiorni Nordijci nisu mogli dugo odupirati. Stoga su se već nakon nepune tri godine odlučili vratiti na Island.

Thorfinn se nikada nije vratio u Vinland, ali drugi Nordijci jesu. Još jednu nordijsku ekspediciju u Vinland predvodila je Freydis, sestra Leifa Eriksona. Spomenuta dva izvora nude vrlo različite slike o tome što se ondje dogodilo. U Sagi o Eriku Crvenom Freydis je opisana kao iznimno hrabra – u jednom je trenutku, iako trudna, uslijed napada domorodaca kada su Nordijci već bili spremni pobjeći, uzela mač od jednog palog ratnika i izložila prsa (moguće da dokaže da je žena) te vičući i mašući mačem otjerala napadače. U Sagi o Grenlanđanima je, međutim, prikazana kao psihotična ubojica čije spletke dovedu do krvavog obračuna među Nordijcima te uzrokuju propast kolonije (između ostalog, opisano je kako je Freydis sjekirom pogubila žene svojih protivnika nakon što su to njezini rođaci odbili izvršiti).

Tragovima prvih Europljana u Americi

Dugo se smatralo da su te ekspedicije zapravo bile mitskoga karaktera, a tek je pronalazak nordijskih predmeta na otoku Newfoundland na sjeveroistoku Kanade 1960. potvrdio da su Nordijci doista stigli u Sjevernu Ameriku. Nalazište se zove L’Anse aux Meadows, a danas se ondje nalazi rekonstrukcija nordijskog naselja i muzej na temu njihova istraživanja sjevernih krajeva.

Postoje arheološki dokazi da su Nordijci još dugo nakon odlaska Freydis nastavili trgovati s Inuitima i južnijim domorocima. Vjerojatno su od njih tražili krzno i kljove morževa, zauzvrat im nudeći tkaninu, mliječne proizvode te sitne drvene i metalne predmete kojima su se vjerojatno služili u obredne svrhe. U sagama je opisano da su Skraelinzi uvidjeli potencijalnu moć nordijskog željeznog oružja i oruđa, ali im ga ovi nisu željeli prodati. U islandskim kronikama ponegdje se spominju putovanja na Vinland tijekom 12. stoljeća, ali bez detaljnih opisa, a zadnji spomen putovanja u Markland datira iz 1347., kada se navodi da je iz Marklanda stigao brod s drvima – to ukazuje na mogućnost da su ekspedicije za sječu drva trajale stoljećima nakon napuštanja tamošnjih kolonija.

S druge strane, ne postoje dokazi koji bi upućivali na to da su se Nordijci ponovno pokušali naseliti u Sjevernoj Americi. Osim sukoba s domorocima, druga moguća objašnjenja za to možemo potražiti u klimatskim promjenama – od 12. st. klima je postupno postajala sve hladnija. Ekspedicije s Grenlanda na Newfoundland u 11. st. morale su zbog opasnosti od ledenih santi krenuti sredinom ljeta, a putovanje je moralo završiti najkasnije do listopada. Dolaskom hladnije klime to je razdoblje dodatno suženo. Osim što je time otežano putovanje iz Grenlanda u Newfoundland, klima je vrlo negativno utjecala i na situaciju u samom Grenlandu, gdje je nastupila oskudica hrane koja je vjerojatno dovela do propasti tih kolonija. Preokupirani situacijom kod kuće, Grenlanđani nisu imali niti vremena niti resursa da se upuštaju u rizične kolonizatorske pothvate u Americi.

I dalje ostaje pitanje gdje se točno nalazio Vinland. Kako su sačuvani samo nordijski toponimi, ne možemo pouzdano znati gdje su se točno Nordijci naselili. Zapisano je npr. da je Snorri rođen kod Straumfjorda (staronordijski Parni Fjord). Danas postoji više teorija o tome gdje se točno on nalazi: Zaljev sv. Lovre, Zaljev Fundy, Rhode Island, pa i New York ili Boston. Iako je jedino nalazište koje se bez dvojbe može pripisati Nordijcima L’Anse aux Meadows na Newfoundlandu, to vjerojatno ipak nije Vinland. Jedan od razloga jest taj što je tamošnja klima, čak uzevši u obzir povijesne klimatske promjene, bila prehladna za vinovu lozu, a ondje nije bilo ni mnogo drveća. Takva flora više odgovara regijama na jugu. Usto su arheološka istraživanja pokazala da je L’Anse aux Meadows bilo malo naselje koje je vjerojatno samo služilo kao pristanište i mjesto za popravke brodova (pronađeni su ostatci kovačnice i brodarske radionice, kao i zamjenski dijelovi za brodove). U novije su vrijeme ondje pronađene i sjemenke muškatne bundeve koja ne raste na tako hladnoj klimi, što upućuje na to da je donesena s juga.

Spomenimo još da je jedno nedavno genetsko istraživanje pronašlo tragove gena tipičnih za Azijate i američke Indijance među stanovništvom Islanda. Iako je još prerano za donošenje konačnog zaključka, moguće je da su Thorfinnovi ljudi sa sobom na Island poveli nekoliko žena Skraelinga.

Piše: Boris Blažina

Komentari