Miklagard – četvrto ime za Istanbul

Stigavši do Crnog mora, Nordijci su u srednjem vijeku čuli priče o Carigradu i njegovu velikom bogatstvu. Našavši grad koji je bio veći od bilo čega što su dotad vidjeli. Nazvali su ga Miklagard. To je na staronordijskom značilo veliki grad ili veliko utvrđeno naselje.

Putovanja u Bizantsko Carstvo zabilježena su na čak 30 švedskih kamena s runama. Dok su neki Nordijci nekoliko puta pokušali opljačkati grad, drugi su ušli u službu bizantskoga cara kao njegova osobna straža (jedan od njih bio je Harald Sigurdsson koji je 1066. kao Harald Hardrada postao pretendent na englesko prijestolje), a treći su stigli kao trgovci. Tako je u skandinavske zemlje pristizala egzotična roba poput kineske svile, mirodija s Bliskog istoka, sušenog voća iz sredozemnih krajeva te vina. Međutim, put od Švedske do Carigrada bio je vrlo rizičan pothvat. Uz prirodne opasnosti poput brzaca na kojima je neiskusna posada mogla izgubiti teret, čitav brod ili čak vlastite živote, uvijek je postojala mogućnost da upadnu u slavensku zasjedu ili da ih tijekom povratka opljačkaju njihovi vikinški sunarodnjaci. Mnogi od spomenutih kamena s runama podignuti su kao spomenici poginulima na takvim putovanjima.

Neki Nordijci išli su i dalje na jugoistok, u arapske zemlje. Činjenica da u Europi postoji više od 1000 nordijskih nalazišta s novčićima iz arapskih zemalja pokazuje da se nije radilo samo o izoliranim slučajevima već o aktivnoj trgovačkoj ruti. Kao što je bio slučaj i u drugim zemljama, neki su u arapske ili druge bliskoistočne zemlje išli kao pljačkaši – zabilježen je napad u dalekom Azerbajdžanu 913. godine. Sačuvani su i arapski zapisi o Nordijcima. Na primjer, Ahmed Ibn Fadlan je 921. putovao sa skupinom Nordijaca. Opisao ih je kao vrlo visoke i snažne, s tamnozelenim tetovažama. Napomenuo je da se nikada nisu odvajali od oružja, ali je kritizirao njihovu higijenu, tvrdeći da su svi prali ruke i glavu u istoj posudi. Opisao je i pogreb jednog bogatog Nordijca koji je kremiran sa svojim brodom. Pritom je žrtvovana jedna mlada ropkinja, a čovjek koji je zapalio brod morao je to raditi potpuno gol i hodati unatrag noseći baklju.

Piše: Boris Blažina

Komentari