Liburni – drevni pomorci Jadrana

Liburni su drevna etnička skupina koja je naselila područje između rijeke Raše u Istri te rijeke Krke u Dalmaciji, uključujući jadranske otoke. Zapadno od njih živjeli su Histri, južno Delmati, a u njihovom zaleđu Japodi. Iako ih se obično ubraja među Ilire, mnogi stručnjaci smatraju da su izvorno bili neindoeuropskog porijekla pa se naknadno ilirizirali. Novija istraživanja pokazala su da su Liburni nastali ujedinjenjem više srodnih plemena. Bili su najpoznatiji mornari i brodograditelji na istočnoj obali Jadrana, a glavna im je luka bila smještena na istočnom dijelu otoka Krka. Rimljani su bili neprijateljski nastrojeni prema njima zbog učestalih piratskih prepada na rimske brodove. Rimljani su od Liburna preuzeli jednu vrstu malog i okretnog ratnog broda te ga nazvali liburna. Osim brodogradnje, Liburni su poznati po svojoj vještini u izradi nakita (broševi, pektorali – prsni nakit, ogrlice, ukrasi za oružje, fibule – kopče), tumula, nadgrobnih spomenika (postoji liburnski cippus, spomenik cilindrična tijela sa stožastim završetkom), gradina i kipova (nakon rimskog osvajanja). Bavili su se zemljoradnjom, stočarstvom, lončarstvom, lovom, ribolovom, piratstvom i trgovinom.

Liburni su 129. pr. Kr. pali pod rimsku vlast, ali se ona učvrstila tek nakon slamanja velikog ilirskog ustanka 9. po. Kr. (Batonski ustanak). Nakon uspostavljanja svoje vlasti, Rimljani su njihovu zemlju inkorporirali u pokrajinu Dalmaciju, s time da je Liburnija bila jedna od tri lokalne upravne jedinice. Liburni su se s vremenom asimilirali s rimskim stanovništvom te je nestao posebni liburnski identitet. Geografski pojam Liburnija opstao je mnogo dulje te ga se i danas katkad upotrebljava za područje od Nina i Starigrada do Labina i Lovrana.

Piše: Boris Blažina

Komentari