Kolaps brončanog doba

Područje Egejskog mora i Anatolije poznato je kao jedna od kolijevki civilizacije. Tamo su se razvile dvije velike civilizacije – mikenska i hetitska. One su, prema mišljenju većine stručnjaka, iznenadno uništene nadiranjem tzv. Naroda s mora, ratničkih skupina nepoznatog porijekla, u prvoj polovici 12. stoljeća pr. Kr. razorena su praktički sva gradska naselja od Pila na Peloponezu do Gaze u Palestini te su prerezane neke od najvećih prometnih arterija staroga vijeka. Narodi s mora uspjeli su znatno oslabiti, ali ne i pokoriti egipatsku Novu državu te Asirsko Carstvo. Arheološka iskopavanja starih gradova na spomenutim područjima gotovo su bez iznimke otkrila sloj koji pokazuje znakove paljenja, a u mnogima i nepokopane ljudske ostatke.

Uz nadiranje Naroda s mora, neki znanstvenici mogući uzrok kolapsa vide u prirodnim katastrofama poput erupcija vulkana, potresa, suša itd. koje su pogubno djelovale na odviše centralizirana društva istočnog Sredozemlja.

Tako je naglo prekinut kontinuitet nekih od najstarijih gradskih društava, a započelo je tzv. Mračno doba stare Grčke (katkad nazivano Mračni stari vijek). Novu su kulturu karakterizirala izolirana sela i nepismenost. Takvo je stanje potrajalo sve do sredine 10. stoljeća pr. Kr. kada su se razvile neohetitske državice, Novoasirsko Carstvo i, nešto kasnije, klasična Grčka.

Naziv Kolaps brončanog doba potječe od činjenice da, iako je željezo već bilo u uporabi, ono je postalo rasprostranjeno tek nakon rušenja navedenih civilizacija. Neki stručnjaci taj događaj opisuju kao najveću havariju starog vijeka, goru čak i od pada Zapadnog Rimskog Carstva.

Piše: Boris Blažina

Komentari