“Zdravo, Cezare, pozdravljaju te oni koji će umrijeti!“ jedna je od najpoznatijih latinskih uzrečica. Nju su gladijatori u Rimu navodno izgovarali pred svojim carem prije započinjanja borbe na život i smrt u areni. No, postoje samo dva izvora tog citata:
1. tvrdnja
U Svetonijevu djelu Dvanaest rimskih careva opisana je naumahija, uprizorenje pomorske bitke u vrijeme cara Klaudija u kojoj su sudjelovali osuđenici na smrt. Međutim, ona nije održana u Rimu već na Fucinskom jezeru, stotinjak kilometara istočno od Rima. Slavnu rečenicu izustili su borci prije početka borbe, na što je Klaudije odgovorio Aut non (hrv. Ili ne). Potom su se ovi odbili boriti, tvrdeći da ih je car pomilovao. Na kraju ih je Klaudije kombinacijom prijetnji i obećanja ipak uspio natjerati da se bore sve dok im on ne da znak za prestanak.
2. tvrdnja
Rimska povijest Kasija Kokcejana Diona sadržava opis istog događaja, ističući da su se borci prije početka sukoba postrojili i izrekli poznatu rečenicu s manjom izmjenom (mi koji ćemo umrijeti umjesto oni koji će umrijeti) kao molbu za pomilovanjem, ali opet bez uspjeha. Ne spominje, međutim, što im je točno Klaudije odgovorio. Dion tvrdi da su se borili nevoljko, pokušavajući koliko je god moguće izbjeći nanošenje ozbiljnijih rana protivniku, sve dok nisu intervenirali rimski vojnici i natjerali ih da se ozbiljno bore dok im car ne naredi da prestanu.
Zaključak
Iako su to jedini starovjekovni izvori u kojima se spominje taj pozdrav, on se u tolikoj mjeri usadio u popularnu svijest da ga se praktički uzima zdravo za gotovo, čak i u nekim znanstvenim djelima. No, iz konteksta je jasno da se radi o apelu, a ne formalnom pozdravu. Osim toga, vrijedi istaknuti i da ga zapravo nisu izgovorili profesionalni gladijatori, već borci unovačeni iz redova kriminalaca osuđenih na smrt i ratnih zarobljenika. Ne postoji nikakav dokaz da je takav pozdrav bio običaj gladijatora u areni. Još jedan primjer kako Hollywood stvara svoju verziju povijesti.
Piše: Boris Blažina
