Kada je 1532. konkvistador Pizarro stigao na područje današnjeg Perua pronašao je civilizaciju neprocjenjiva bogatstva. U jednom od hramova ugledao je ukrasni vrt s biljkama izrađenim iz zlata i srebra. Pored njega postavljeno je 20 ljama i njihovi pastiri, svi izrađeni iz zlata. Inke su svoju zemlju nazivali Tahuantinsuyu, u prijevodu Zemlja Četiri Četvrtine jer je bila podijeljena na četiri velike administrativne cjeline. Protezala se oko 4000 km duž Andi od današnjeg Ekvadora na sjeveru sve do peruanske prijestolnice Santiago na jugu. Obuhvaćala je raznolike krajolike poput bogatih lučkih gradova, plodnih visoravni, vlažnih tropskih šuma i sušnih pustinja. Imala je oko 10 milijuna stanovnika koji su govorili oko stotinu različitih jezika. Kada su Španjolci ubili njenog posljednjeg vladara carstvo Inka još je bilo mlado – nije navršilo niti stotinu godina postojanja.
Inke su se, izgleda, prvi put pojavili u 12. stoljeću u jugoistočnom Peruu te su postupno prerasli u regionalnu silu. Srce inkanske države postao je Cuzco, grad smješten u visoravni više od 3000 metara nadmorske visine. Veliki vladar Pachacuti Inka Yupanqui pretvorio je sredinom 15. stoljeća nekadašnje malo selo u bogati velegrad, a državu u carstvo. Tlocrt Cuzca bio je u obliku pume, a u središtu grada je izgrađen velik hram posvećen bogu sunca Intiju – Inke su se smatrale njegovim potomcima – s pozlaćenim zidovima i ukrašen smaragdima. Važna inovacija Pachacutija bila je izmjena nasljednog prava. Uveo je da nasljednik vladara više ne nasljeđuje njegovu imovinu. Tako je novi car morao sam steći bogatstvo. Očit način za to bilo je osvajanje novih teritorija i nametanje danka. Pachacutijevi nasljednici izgradili su čvrstu centraliziranu upravu i religijsku strukturu te moćnu vojsku.
Inke su bili iznimno vješti graditelji. Posebno se ističu njihovi hramovi, utvrde, sustavi navodnjavanja i hidraulika, polja na terasama i ceste. Većina Inka bavila se poljoprivredom i stočarstvom – uzgajali su kukuruz, krumpir, tikvice, kakaovac, rajčice, kikiriki, ljame, alpake, patke, zamorce i pse. Bili su i vrlo vješti tkalci. Inke nisu imali pismo, ali su izumili način bilježenja informacija pomoću čvorova na raznobojnim koncima. Usto nisu poznavali mnoge inovacije karakteristične za civilizacije Euroazije (npr. kotač, željezo, životinje za jahanje, novčani sustav), ali su svejedno uspjeli izgraditi fascinantnu naprednu civilizaciju.
Carstvo Inka bilo je veliko i bogato, ali politički nestabilno. Smrću vladara raspalo se na manje države koje su lako pale pred nadmoćnom španjolskom ratnom tehnikom i razornim europskim bolestima. Kao i u slučaju Asteka, pokoreni narodi često bi se pridružili Španjolcima u ratu protiv Inka. Najbolje sačuvan primjerak inkanske arhitekture je čuveni grad Machu Picchu. Danas je oko 45 % stanovnika Perua inkanskog porijekla koji baštine jezik i dio kulture svojih davnih predaka.
Piše: Boris Blažina
