Drevni grad na dnu Eufrata

Jedno od najpoznatijih imena iz povijesti staroga vijeka zasigurno je Babilon. Riječ je o gradu u drevnoj Mezopotamiji (dolina između rijeka Eufrat i Tigris na prostoru današnjeg Iraka i Sirije), središtu države Babilonije koja je nakon širenja svoje vlasti postala poznata i kao Babilonsko Carstvo. Ime Babilon potječe od grčkog oblika akadskoga pojma bav ili bav-ilim, što znači Božja vrata ili dveri gospodnje. Grad je bio smješten na rijeci Eufrat kod današnjega grada al-Hille u Iraku, oko 90 kilometara južno od Bagdada.

Babilonija se nalazila na svojevrsnoj vjetrometini između triju kontinenata: Europe, Azije i Afrike, što je rezultiralo mnogobrojnim mogućnostima društvenog unapređenja zahvaljujući doticaju s drugim narodima i kulturama, ali i time da je mnogo puta bila osvojena i opustošena. Jedna od posljedica toga jest i činjenica da u našem znanju postoje velike rupe o njezinoj povijesti.

Skromni početci

Grad Babilon osnovan je tijekom 3. tisućljeća prije Krista, što ga čini jednim od najstarijih na svijetu. Osnovali su ga vjerojatno Sumerani, a zatim je bio samo provincijsko središte Akadskoga Carstva. Postoji više legendi o tome tko je bio prvi nezavisni vladar Babilona. Prema jednoj tradiciji bio je to Sargon Akadski (o. 2300. pr. Kr.), dok je prema Knjizi postanka u Bibliji grad osnovao Nimrod. Kako god bilo, najstariji sloj ruševina danas leži nedostupan ispod rijeke Eufrat.

Prvo pleme za koje pouzdano znamo da je uspostavilo vlast nad gradom bili su Amorićani s područja današnje Sirije, koji su početkom 19. st. pr. Kr. zavladali i okolnim gradovima. Njihov vladar Sumu-abu pretvorio je Babilon u prijestolnicu svoje nezavisne državice, ali nije uzeo titulu kralja – to je napravio tek četvrti vladar grada, prethodnik slavnog Hamurabija. Za razliku od sumerske civilizacije koja joj je prethodila, babilonska se nije temeljila na obrtničkoj proizvodnji, već na poljoprivredi.

Piše: Boris Blažina


Komentari