U hetitskim su mitovima ispremiješani indoeuropski, anatolijski, hurijski i mezopotamski elementi. Svijet se prema poimanju Hetita sastojao od tri odvojene sfere: neba, podzemlja i prostora između njih, na kojem žive ljudi. Kao i neki drugi indoeuropski narodi (Germani, Iranci), Hetiti su vjerovali da je nebo građeno od čvrsta materijala – kamena ili željeza. Postoje mitovi hurijskog podrijetla prema kojima svijet stoji na ramenima diva Upellurija koji po mnogočemu odgovara grčkom Atlantu. Vjerovali su da se Sunce po nebu vozi u konjskim zapregama, što je također mit tipičan za Indoeuropljane. Poslije smrti ljudi odlaze u podzemlje, gdje nad njima vlada božica smrti Lelwanni. Podzemni svijet prikazan je kao plodna poljana (postoji i kod Grka – Elizejska polja). Jedan hetitski tekst govori o tisuću bogova zemlje Hatti, a vjerovalo se i da njihov kralj nakon smrti postaje bog. Hetiti su svjesno poistovjećivali svoje bogove s onima sličnih atributa iz drugih naroda. Tako su huritskog gromovnika Tešuba i njegovu suprugu Hebat identificirali sa svojim bogom oluje Taruom / Tarhuntom i njegovom suprugom Wurušemu. Sin boga oluje bio je Telipinu, bog vode i plodnosti, koji se s vremena na vrijeme razljuti i nestane pa ga ostali bogovi moraju tražiti i na različite načine ublažiti njegov gnjev. Postojao je i bog Sunca Eštan / Ištanu, božica Mjeseca Kašku itd. Hetitski su bogovi gotovo bez iznimke antropomorfni – prikazi bogova kao životinja bili su rijetkost. Od životinja važnu je ulogu imao bik kao simbol gromovnika. Kao i bogovi drevnog Izraela, hetitski su bogovi bili osvetoljubivi, a njihova se osveta prenosila i na potomke prijestupnika.
Piše: Boris Blažina
Više o Hetitima:
Hattuša – prijestolnica drevne hetitske države
Hetiti – zaboravljeno carstvo na pograničju Azije i Europe
Ratnički kralj Muršili i uspostava hetitskog carstva
