Avari – ratnički narod stare Panonije

Avari, katkad nazivani i Obrima, bili su euroazijski nomadski narod koji je osnovao moćnu ranosrednjovjekovnu državu sa središtem u Panonskoj nizini. Etničko porijeklo i dalje im je nepoznato, a neki jezični stručnjaci, služeći se malobrojnim sačuvanim avarskim riječima u latinskim ili grčkim tekstovima, zaključili su da je vjerojatno bilo mongolsko ili tungusko. Drugi pak smatraju da su Avari, kako su bili organizirani kao plemenski savez, govorili više jezika.

Prvi spomen Avara potječe iz 5. stoljeća, a navodi da su Avare iz Srednje Azije protjerali turkmenski narodi. Dio tih Avara krenuo je tragom Huna i sredinom 6. stoljeća došao na Kavkaz. Kako im bizantski vladari nisu dopuštali da se nasele na prostor Dobrudže, okupirali su teritorij od Azovskoga mora do Šleske, pokorivši Hune, Ante i Bugare na zakarpatskim područjima. Nakon odlaska Langobarda u Italiju 568., Avari su zagospodarili čitavom Panonskom nizinom, a nedugo zatim i Srijemom, pa gotovo cijelim zapadnim Balkanom.

Uspostavili su moćnu državu (kaganat) u kojoj su vladali okolnim Slavenima i upustili su se u ratove protiv Franaka, Langobarda, Bavaraca, a krajem 6. stoljeća i Bizanta. Godine 626. ugrozili su i sam Carigrad, ali su naposljetku odbijeni. Tada im je počela opadati moć, a njihova se država počela raspadati na etničkoj osnovi (postupno su se odvojili slavenski narodi).

Prema tvrdnji bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta, Hrvati su u prvoj polovici 7. stoljeća kao bizantski saveznici ratovali protiv Avara i preoteli im Dalmaciju te se trajno naselili tamo. Avari su sredinom 7. stoljeća počeli prelaziti s nomadskog i ratničkog na zemljoradnički način života. Početkom 9. stoljeća potpuno ih je pokorio Karlo Veliki, a njihovo je ime nastalo iz povijesnih izvora.

Avari su često prikazivani kao stepski konjanici i vrsni strijelci (slično Hunima i Mongolima), a ljudski ostatci iz avarskih grobova pokazuju da su fizički više nalikovali Europljanima nego ljudima Srednje Azije. Vrhovna figura avarskog društva bio je kagan, a postojao je i malobrojan sloj ratničke elite. Obični vojnici dolazili su iz više naroda, poput Slavena, Gepida i Bugara. Postoje pokazatelji da su držali brojna okolna slavenska plemena u vazalnom odnosu te se prema njima odnosili oholo i bezobzirno. Iako su Avari u početku živjeli odvojeno od drugih naroda u njihovoj državi, s vremenom su se sve više počeli miješati – tako je nastala avaro-slavenska kultura.


Brojni avarski ostatci, preciznije ostatci avaro-slavenske kulture, pronađeni su u Hrvatskoj. Poznata nalazišta uključuju Biskupiju kraj Knina, Smrdelj kod Skradina te nekropole i pojedinačne grobove u međurječju Save, Drave i Dunava (jedno groblje nađeno je prošle godine kod Šarengrada blizu Iloka). Postoji teorija o Avarskom porijeklu Hrvata, ali ona danas ima malo pristaša.

 

Piše: Boris Blažina

Komentari