Ako ste dovoljno bistri i uz to imate strpljenja i dobru strategiju možda bi bilo dobro da se okušate u šahu. Jedan od virtuoza šaha bio je danas slabo poznati Samuel Herman Reshevsky. On je stekao međunarodnu slavu kao dijete i postao je vodeći američki šahist u prvoj polovici 20. stoljeća.
Poljsko šahovsko čudo
Samuel Reshevsy je naučio igrati šah sa samo četiri godine, gledajući svog oca trgovca kako igra. Aktivno je počeo igrati šah s pet godina i ubrzo je nazvan poljskim šahovskim čudom. U dobi od osam godina već je s lakoćom pobjeđivao vrsne šahiste. Kao dijete je odigrao oko 1500 šahovskih partija od čega je izgubio u samo njih nekoliko.
Simultanka u Parizu
Fotografija na naslovnici članka snimljena je u jednoj kavani u Parizu, 15. svibnja 1920. Na njoj vidimo malenog dječaka od osam godina koji se suočava s više igrača. Bilo ih je 20, dok je na fotografiji vidljiva nekolicina. Simultanka je za one neupućene partija šaha u kojoj jači šahist istodobno igra protiv nekoliko slabijih igrača. Jači šahist redovito igra bijelim figurama i kada dođe do nečije ploče mora brzo napraviti potez, što znači da mu um treba funkcionirati poput britve. Među prisutnim igračima na ovoj fotografiji bili su neki od najboljih šahista u Francuskoj. No maleni dječak ozbiljnog lica je ovdje “klizio” od jedne do druge šahovske ploče i sva je velika imena odreda pobijedio. Bili su to teški potezi dječaka “ubojice” velikih šahista.
Ambiciozni roditelji
Njegovi su roditelji bili ortodoksni Židovi koji su bili načisto što učiniti s njegovim talentom. Baš poput današnjih ambicioznih roditelja odlučili su ga unovčiti. Naravno da bi se nešto unovčilo mora za to postojati obostrani interes. Društvo je to koje je bilo i još uvijek je zainteresirano za ostvarivanje profita na djeci. Nakon što se glas o njegovom talentu proširio putovao je Europom. Godine 1920. dobio je pozivnicu za gostovanje u Sjedinjenim Državama. Po dolasku na novi kontinent neprestano je putovao po američkim šahovskim turnirima. U takvom životu nije imao vremena za nikakvo školovanje zbog čega je njegova obitelj završila na Okružnom sudu na Manhattanu pod optužbom za zanemarivanje djeteta. No slučaj je odbačen jer su se roditelji pozvali na pohađanje vjerske židovske škole. Sud je to prihvatio, ali je očito bio zabrinut za budućnost dječaka te je zahtijevao od roditelja da pronađu sponzora i javljaju sudu kakva je situacija s djetetom.
Roditelji posebne djece su uvijek obrazovanje stavljali na dno prioriteta i na prvom mjestu je bila zarada. No onog trenutka kada bi dijete počelo izlaziti iz djetinjstva i profit bi se smanjio – počeli bi razmišljali o obrazovanju. U to vrijeme brojni su filantropi podupirali čuda od djece kako bi se spriječilo njihovo izrabljivanje. Obitelj Reshevsy je zaista potom našla spoznora. Bio je to bogati filantrop Julius Rosenwald. On je omogućio obitelji solidnu egzistenciju u zamjenu za sinovljevo školovanje. Nakon toga se obitelj nastanila u Detroitu gdje je prvo Samuel morao nadoknaditi nedostatak osnovnog obrazovanja. Ovu odluku o prihvaćanju sponzorstva ne treba gledati kao onu koja se rukovodila djetetovim interesima već kao onu koja u kritičnom trenutku izlaska iz djetinjstva traži slamku spasa u nastavku daljnjeg relativno situiranog života.
Samuel je kasnije upisao srednju školu, koju je završio 1929., a potom je upisao i studij računovodstva kojeg je završio na Sveučilištu u Chicagu. Njegova je obitelj zanemarivala godinama svako obrazovanje, a istovremeno ga je debelo iskorištavala i živjela na njegov račun. U obitelji bilo je još petero braće i sestra, pa to uzdržavanje nije bio nimalo jednostavan zadatak.
Nikada nije postao svjetski prvak
Čini se da je Samuel ipak bio željan djetinjstva i igre, pa je i to vjerojatno utjecalo na njegove kasnije odabire u životu. Neprestano je bio kao dijete pod povećalom javnosti, i tijekom tog razdoblja svi su u njega buljili, fotografirali ga i ispitivali. Šahom se nikada nije bavio profesionalno u smislu da mu je to bio jedini izvor prihoda. Nakon školovanja radio je kao računovođa, a šah je uvijek bio tu negdje prisutan. Šah mu je donosio novac, ali bavljenje njime nije bilo ni blizu profitabilno kao što će postati krajem prošlog stoljeća.
U 30-im godinama 20. stoljeća postao je najjači američki šahist. Drugi svjetski rat mu je prekinuo šahovsku karijeru, a za to vrijeme je zasnovao obitelj. Kada je rat završio nastavio je tamo gdje je i stao. Njegova šahovska strategija je često bila svedena na to da je veliku količinu vremena trošio u šahu na taktiku otvaranja koja ga je onda znala pritisnuti te bi ostatak partije odigrao u kratkom vremenu. Osam puta bio je pobjednik američkog državnog prvenstva u šahu. Iako nikada nije postao svjetskim šahovskim prvakom tijekom svoje duge karijere zaigrao je šah s čak jedanaest svjetskih prvaka, i pobijedio je njih sedam.
Kada se nikoga ne bojiš
Živio je u odrasloj dobi u New Yorku i njegovim predgrađima. Imao je troje djece, a poput svojih roditelja je bio religiozan te je svetkovao subotu i u skladu s tim nikada tim danom nije igrao šah, barem ne komercijalno. U starosti je i dalje sudjelovao na natjecanjima i povremeno čak podučavajo mlade talente. Umro je 1992. godine od srčanog udara. U svojoj knjizi o šahu, nazvanoj Great Chess Upsets (“Veliki šahovski usponi”) je napisao:
Moja snaga se sastoji od borbenog duha. Velike želje za pobjedom i tvrdoglave obrane kad god sam u nevolji. (…) Rijetko se obeshrabrim u inferiornoj situaciji i nikoga se ne bojim.
Piše: Sonja Kirchhoffer
