Žene su tijekom vise stoljeća na kupanje išle u nezgrapnoj odjeći poput dugih haljina ili razno raznih nepraktičnih kombinacija. Ta je odjeća trebala pokriti što veći dio ženskog tijela, osobito poprsje i udove.
Australska plivačica ostala u šoku!
Promijene u plivačkom sportu, ali i kupaćim kostimima donijela je slavna profesionalna australska plivačica Annette Kellerman koja se proslavila i kao glumica u holivudskim filmovima. Kada je stigla u Sjedinjene Države u prvom desetljeću 20. stoljeća, ostala je u šoku, kada ju je policija uhitila zbog njezinog neprimjerenog kupaćeg kostima. Toga dana je bila odjevena u jednodijelni kupaći kostim koji je bio tijesno pripijen uz tijelo. Nakon uhićenja sudac ju je oslobodio optužbe jer je sasvim argumentirano odgovorila na optužbe izjavivši, između ostalog, da kao profesionalna plivačica teško može plivati u teškom i širokom kupaćem kostimu jer joj ne daje slobodu pokreta i tako ne može postići željeni rezultat. Kako su se žene u ono vrijeme vise igrale u vodi nego stvarno plivale, sudac je prihvatio njezin odgovor te ju je ubrzo oslobodio optužbi. Ipak, ju je brižno savjetovao da kada ubuduće bude išla plivati da se obavezno ogrne ručnikom te da ga skine neposredno prije ulasku u vodu. Ovaj šok australske plivačice svjedoči o znatno liberalnijoj Australiji po pitanju otkrivanja ženskog tijela, barem tijekom plivanja.
Kako je nekome palo na pamet da izrađuje vunene kostime?
Ovaj će događaj utjecati na promijene u ženskim kupaćim kostimima, no prije nego što dođe do liberalizacije u tom smislu proći će još dosta vremena. Početkom 20. stoljeća u modi su bili uglavnom pleteni kupaći kostimi koji su bili vrlo nepraktični jer nakon kupanja vuna postaje teška, a takvi nakvašeni kupaći kostimi bitno mijenjaju svoj oblik. Vjerojatno se pitate kako je nekome palo na pamet da koristi vunu za izradu kupaćih kostima? Da, i mi smo si postavili isto pitanje, no izbor ima svoje opravdanje u tome što se vjerovalo da će vuna osigurati potrebnu toplinu tijelu u hladnoj vodi.
Policija luta plažama
U dvadesetim godinama prošlog stoljeća u modu ulaze i novi materijali, a mijenja se i kroj kostima, koji dobivaju nešto dublji izrez dok udovi postaju otvoreniji, istina noge su otvorene samo do sredine bedara. Iako je moda išla u smjeru otkrivanja veće površine tijela, žene su se susretale s brojnim problemima. Ovakvo otkrivanje je “remetilo” mir konzervativne populacije, a dušobrižnici počinju donositi odredbe koje ograničavaju žensku slobodu.
Paprene kazne
Fotografija koju smo prošli tjedan donijeli prikazuje policajca Billa Nortona koji na jednoj washingtonskoj plaži revno brine o provedbi novog zakona, a koji je propisivao koja je dužina kupaćeg moralna, a koja već širi nemoral. Pretpostavljamo da je s užitkom obavljao svoj posao, a po izrazu lica bismo zaključili da je to činio krajnje savjesno. Policija je dobila ovaj zadatak nakon što je donesena odredba prema kojoj udaljenost između donjeg dijela hlačica i koljena nije smjela biti veća od 6 inča ili otprilike 15 centimetara. Nakon te uredbe policija je lutala plažama i naplaćivala kazne ženama ako su bile “oskudno odjevene”, što su provjeravali mjerenjem na licu mjesta, Veća udaljenost od propisane značilo je da ste nastradali. Kažu da je kazna iznosila 10 dolara, što je bila za ono vrijeme paprena kazna.
Kao žena ženi
Prema medijskim izvješćima policija je tražila čak 50-ak žena da napuste plažu u Atlantic Cityju 1923. godine zbog neprikladnih kupaćih kostima. U tim 20-im godinama 20.stoljeća žene koje su imale prekratke kupaće su imale nekoliko opcija ili da napuste plažu ili da budu uhićene. Takva se praksa nastavila i idućih godina. O apsurdnosti tog čina svjedoči slučaj mlade majke koja je uhićena sa svoje dvoje djece i odvedena u zatvor. Kako bi izbjegla sramotu pokušala je potkupiti policijsku službenicu pa joj je ova onako kao žena-ženi dodala na optužnicu i pokušaj podmićivanja. Muž je kasnije došao po djecu, ali ona se morala suočiti sa sudcem i novčanom kaznom. Godine 1925. zabranjeni su bijeli kupaći kostimi, kao i oni u boji kože, pa su tako policajci sa sobom počeli nositi i skale zabranjenih boja, zbog čega su, također primjenjivali sličnu taktiku maltretiranja.
Krojači na plaži
Kako su se dvadesete godine prošlog stoljeća bližile kraju policija je gubila bitku i teško je izlazila na kraj sa ženama, zbog čega je na plažu počela dovlačiti krojače, koji su trebali na brzinu modificirati kostime. Naređeno im je da se modifikacije svode na dijelove koji pokrivaju udove, ponajprije noge.
Situacija se uskoro promijenila, i to pri tome ne mislimo samo na izgled kupaćih već i na misaone pretumbacije, što je već tema koju ćemo ostaviti za neki drugi članak.
Piše: Sonja Kirchhoffer
