Zajedničko namakanje nogu u istom lavoru – pokrenulo tihu revoluciju!

Rogers i Clemmons. Fotografija: Screenshot YouTube ( Mountain Lake PBS).

Fred Rogers u nas je slabo poznat, no u SAD-u bio je jedan od najpoznatijih televizijskog voditelja koji je svoj radni vijek proveo radeći emisije za djecu. Imao je, kažu, nevjerojatan odnos s djecom, koji se temeljio na poštovanju djece i njihovog mišljenja. U nas mu pandana možemo naći u osobi Mladena Kušeca, čiji se rad temeljio na istom principu. O njemu pišemo danas jer je u jeku rasnih sukoba napravio svojevrsnu tihu revoluciju koja je izvršila snažan utjecaj na oblikovanje tolerantnijih budućih generacija.

Rogers je te sudbonosne 1969. odlučio bez puno riječi pokazati besmisao polemike oko rasne segregacije koja je dosegla točku usijanja. Sukobi su se već dugo vodili po pitanju odvojenih kupališta. U jednoj od epizoda svoje emisije koja je nosila naziv “Susjedstvo gospodina Rogersa” (Mister Rogers Neighborhood) pozvao je glumca Françoisa Clemmonsa da mu se pridruži u ulozi policajca u zajedničkom namakanju nogu u istom lavoru.

Naslovnica dječje emisije koju je vodio Rogers. Fotografija: Mister Rogers Neighborhood.

 

Clemmons nije oduševljen pozivom

Fredova emisija “Susjedstvo gospodina Robertsa” emitirala se od 1968. do 2001. godine. U svojoj je emisiji djeci nudio alternativnu viziju svijeta i ona je polučila uspjeh. Zapravo njegove su poruke protiv rasizma i danas jednako snažne kao i nekada. U svojoj je emisiji angažirao afroameričke učitelje, a u sceni iz 1969. godine Rogers je pozvao, Clemmonsa da mu se pridruži u namakanju nogu u zajedničkom lavoru. Na Fredov poziv Clemmons je prvo odgovorio da nema ručnika, a potom mu je ovaj ponudio svoj. Clemmons je prvi Afroamerikanac koji je glumio niz godina u jednoj od dječjih TV serija. On u početku nije bio oduševljen glumljenjem policajca u ovoj emisiji jer je kaže odrastao u getu gdje su policajci maltretirali Afroamerikance, no prihvaćanje ove uloge donijelo mu je izuzetno dug poslovni angažman i fini prihod – naravno ne toliki kao ljudima bijele kože. Iste godine u kojoj je snimljena ova emisija Vrhovni je sud donio presudu kojom se ukida segregacija na bazenima.


Ponovljena scena desetljećima kasnije

Ova je scena zajedničkog namakana bijelih i crnih nogu u istom lavaru snimljena ponovno 1993. godine. No odnos je u njoj bio drugačiji i ležerniji što se vidi i u ponašanju Clemmonsa, koji se sada pridružuje Rogersu bez nećkanja.

Rogers je djelovao na malu i veliku publiku svojom emisijom koristeći moć televizije za profiliranje budućih generacija. Time je doista napravio razliku i njegova je tiha revolucija bila učinkovitija od brojnih nasilnih preokreta na povijesnoj pozornici. Tretirajući Clemmonsa kao ravnopravnog, Rogers je svojoj publici pokazao kako je ideologija rasizma besmislena i da joj se treba oduprijeti ljubaznošću. Njegova je emisija imala i protivnike koji su se ljutili što emisija prikazuje nestvaran svijet. Rogers je djecu učio sanjati i maštati i omogućio transformaciju okrutnog svijeta u ljubaznije i optimističnije mjesto od onoga kakav je bio. U osnovi Rogersova filozofija je bila vrlo jednostavna i bazirala se na prihvaćanju drugog bez postavljanja uvjeta, analiziranja i prigovora. Iako je Rogersova emisija danas nestala s programa, a sam Rogers je mrtav već skoro dva desetljeća, ona je otvorila put novim sličnim emisijama koji nastavljaju započeti posao mijenjanja svijeta od početka, tj. djece koja će, nadamo se, stvoriti bolje sutra.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari