Živjeti kao Amiš

Amiši su pripadnici zajednice koji živi na točno definiran način, a koji je usklađen s kršćanskim vrednotama u postroženom obliku. U SAD-u se razlikuju Amiši i Menoniti pri čemu su prvi konzervativniji, a drugi uvjetno rečeno nešto liberalniji. Ukoliko vas zanimaju neke pojedinosti iz njihova života, pročitajte tekst koji smo za vas danas pripremili.

Amiši su napustili Europu

Amiši su se pojavili u Europi krajem 17. stoljeća. Oni su zajednički napustili Europu i preselili se prvo u Pennsylvaniju odakle su se tijekom vremena raseljavali u druga područja. Sredinom 19. st. su se podijelili na dvije različite skupine, jednu prilagodljiviju i drugu tvrdoglavu i ustrajnu u odbacivanju novina.  Amiši danas žive na području američkih saveznih država: Pennsylvanije, Ohia, Indiane, Iowe, Illinoisa i Kanzasa. Iako se neke navike i običaji Amiša razlikuju od zajednice od zajednice, vitalne stvari su u njihovom načinu života iste ili vrlo slične. U osnovi Amiši ne koriste tehnologiju i električnu energiju, za razliku od Menonita.

Kako doći od točke A do točke B


Kako Amiši odbacuju tehnologiju oni se koriste konjima i kolima odnosno kočijama i njima se voze lokalnim cestama. Ovo je način na koji usporavaju svoj životni ritam. Međutim, Amiši će koristiti i bicikle, a negdje će se voziti i drugim prijevoznim sredstvima, ovisno o zajednici u kojoj su i njenim pravilima. U slučaju potrebe, u nešto fleksibilnijim zajednicama, Amiši mogu unajmiti vozača ako moraju na dalji put ili pak ako odlaze u veliku nabavku. Međutim, neke zajednice su jako radikalne pa zabranjuju sva prijevozna sredstva osim konja i kočija, a od ostalog prijevoza dozvoljavaju samo vozila Hitne pomoći .

Rumspringa ili kako što prije krenuti u svijet odraslih

Amiši imaju poseban obred koji je vrst inicijacije te predstavlja prelazak iz adolescencije u odraslo doba i on se naziva Rumspringa. Taj se obred zbiva između 14-e, ali češće 15-e ili 16-e i 18 godine. U tom razdoblju adolescenti imaju slobodu eksperimentiranja. Većina Amiša tada nastavlja živjeti tradicionalnim životom, no neki se odlučuju na potpuno drugačiji način života pa odlaze u kina, počinju nositi uobičajenu, a ne više amišku odjeću, isprobavaju nove stvari.  U tom periodu su znatno slobodniji glede roditelja, a kada je crkva u pitanju ne spadaju još pod autoritet crkve jer nisu kršteni. Najčešće u tom razdoblju žive kod roditelja, a poslije se, ako tako odluče, pridružuju crkvi, vjenčaju i useljavaju u svoje domove. Jedna od svrha ovog razdoblja je pronaći životnog partnera. Proces udvaranja je nešto sporiji, par treba izlaziti najmanje godinu dana prije negoli mladić može zaprostiti djevojku, ali pri tome mora tražiti blagoslov njenih roditelja. Ovaj običaj završava krštenjem u crkvi i ulaskom u svijet odraslih, sa svim obavezama koje s time dolaze. Prema iskustvu Amiša većina se odlučuje nastaviti živjeti životima poput svojih roditelja i rano ulaze u svijet odraslih.

Odmor

Amiši povremeno putuju izvan svojih zajednica. Putovanja avionom su zabranjena, ali većina ih može putovati na druge načine poput primjerice vlaka, autobusa. Oni putuju i često tada posjećuju prijatelje i obitelji u drugim zajednicama, ili idu u turistički posjet na neko područje. Imaju čak i svoju varijantu Las Vegasa.

Brada u muškaraca

Puštanje brade je povezano s religijom i muškarci ju počinju puštati nakon obreda Rumspringe. Nose bradu, ali ne i brkove te su po tome lako prepoznatljivi.

Prestanak školovanja

Kratko se školuju i brzo završavaju formalno obrazovanje. Prekidaju sa sustavnom naobrazbom već nakon osnovne škole, zato što rade najčešće kao poljoprivrednici i obrtnici. Smatraju da je ključna praksa u bavljenju nekakvom aktivnošću i uče samo ono što će im u životu trebati.

Govore amiški

Amiški jezik je najčešće pennsylvanijski njemački, koji je zapravo neka varijanta njemačko-engleskog jezika. Uče paralelno samostalno govoriti engleski tako da se mogu tečno sporazumijevati sa širom okolinom unutar koje žive.

Manji rizik od raka

Imaju  manji rizik od raka zbog svog načina života. Uzgajaju vlastitu hranu i žive u nešto manje zagađenim okolišu. Učestalost raka je kod njih za oko 40 posto niža negoli kod ostatka populacije SAD-a.

Jednostavna odjeća

Preferiraju jednostavnu odjeću koja nema uzoraka, ne koriste patent zatvarače, često koriste konopčiće pri povezivanju hlača i sličnog. Obično izabiru tamniju boju odjeće poput bordo, smeđe, plave… Dio robe se kupuje, a dio robe proizvode žene.

Položaj žena

Žene se ne smiju baviti propovijedima, koje se tradicionalno prepuštaju muškarcima. Nakon udaje prestaju raditi i brinu se o kući i djeci. Kažu da su visoko cijenjene i poštovane u amiškom društvu. No, ovakve “frazetine” nisu globalno prihvatljive jer ženin položaj u takvoj zajednici uvelike ovisi o muškarcu za kojega je žena udana i ako je on loš njezin će život biti isto tako loš jer je u vlasništvu muža.

Radni tjedna od 40-ak sati 

Rade četrdeset sati tjedno, gotovo kao i ostatak svijeta. Većina ustaje u cik zore, a dan im završava s dolaskom mraka pa u tom smislu slijede više prirodne ritmove.

Lice i naličje

Iako sve na prvu može izgledati idealno, nije tako. Rumspringa omogućava mladima da rano uđu u svijet droge, alkohola i seksa. Ova faza odrastanja može trajati i godinama, no zanimljivo je da se čak 80 posto mladih vraća svojim zajednicama kada završi faza odrastanja. Zlostavljanja nad ženama i djecom se događaju, kao i drugdje, samo se nasilnici rjeđe suočavaju s kaznama i sve se rješava “unutar kuće” kao zajednice. Tako da živjeti kao Amiš, ima svoje lice i naličje, koje omogućava muškaru da ako želi diktira život svoje obitelji.

Piše: Sonja Kirchhoffer

 

Komentari