U našem je narodu uvriježeno pitati u nekim situacijama je li netko pao s kruške. Ne padamo, primjerice, s trešnje, oraha ili smreke. Pa čak je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić svojedobno izjavio: “Pa nisam vam ja pao s kruške!.”
Kruška je jedno od najstarijih vrsta voća koje se uzgaja u Europi. Uzgaja se već oko 4000 godina. Grčki pjesnik Homer opisuje krušku kao dar bogova. Bila je simbol grčke božice Here i rimske božice Junone. Za Kineze je kruška bila simbol besmrtnosti. Carica Marija Terezija izdala je ukaz prema kojem je svako domaćinstvo dužno posaditi po jednu krušku. One koji su to odbijali žandari su “pretepali”, pa navodnu otud ime “tepka” za vrstu kruške.
U našim krajevima kruška je očito imala negativnu konotaciju jer kad kažemo da je netko pao s kruške, na lijep način želimo reći da je lud, bedast, naivan, glup, budala i slično. Razlozi za povezivanje ludosti i gluposti s kruškom očito leže u starim narodnim vjerovanjima. Naime, nekad davno vjerovalo se da u stablu kruške obitavaju zli duhovi i demoni, a pogotovo vještice. Tako su nastale razne priče o viđenjima vještica kako se sastaju baš na kruškama. I ne samo to, nego su prema nekim predajama vještice morale izgovoriti čarobne formule kako bi poletjele i pritom bi spomenule krušku. U narodnim pripovijetkama pod ovim su se drvetom skupljali i đavoli.
Kada je točno nesretna kruška postala zlo drvo, teško je reći, ali narod je bio uvjeren da su ludi, nerazboriti i glupi ljudi zasigurno pali s kruške. Ponekad narodna mudrost i nije neka mudrost…
Piše: Marsela Alić
