Voda i vatra u japodskoj religiji

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Već oko 1600. pr. Kr. u Lici je živi narod koji su Rimljani nazvali Japodi. Nastali su miješanjem domaćeg stanovništva s panonskim plemenom nepoznatog imena, koje je stiglo u gorsku Hrvatsku tprilike u 11. st. pr. Kr.

Autohtono stanovništvo je ostalo u većini, a novo je donijelo tzv. Kulturu polja sa žarama (žara = urna s pepelom pokojnika). Naime, pripadnici ove kulture spaljivali su pokojnike i njihove ostatke pokapali u kamenim urnama. Osim toga novo pleme donijelo je mnogo bolje tehnike obrade metala. Do 8. st. pr. Kr. ove dvije skupine srasle su u jedan narod.

Od japodskog panteona ostao nam je poznat samo bog voda. Njegovo ime Bindus dolazi od indoeuropske riječi za kap. Pronađeno je samo jedno njegovo svetište gdje su žrtvovali jarce i goveda. Sigurno je bio vrhovno japodsko božanstvo ili jedno od najvažnijih. Ritualno su u vodu bacali kacige, željezna koplja, kratke mačeve i slično. Takav ritual spaja vodu i vatru, temeljne elemente koji daju život i donose smrt. Na spomenicima Bindu često se nalaze ribe koje ponekad sliče dupinima.

S kamenih urni saznajemo da su Japodi često prinosili žrtve ljevanice, uobičajen prizor na čitavom Sredozemlju. Ove simbolične žrtve smjele su obavljati i žene, što nije uobičajeno na europskom tlu. Oni koji ih prinose iz rogova izlijevaju tekućinu.

U grobovima su pronađene i posude nalik na grčke. Na njima su prikazi pogrebne povorke i plesa žena, povorke ratnika-konjanika ili simbolično posljednje putovanje te banketi. Često su prikazane ptice, ribe, konji i veprovi. Odabir ovih životinja nikako nije slučajan. Ptica povezuje nebo i zemlju te predvodi konjanika u pogrebnoj povorci. Riba pokojnika vodi u onostrani svijet. Konj simbolizira sunce i snagu. Vepar je bio gozbena životinja koja je simbolizirala rat i smrt.


Najvažniji solarni simbol brončanog doba je kotač s križem. Sa Suncem su usko povezani ptica i konj. Solarni simboli iz svih razdoblja japodske kulture svjedoče o kontinuitetu solarnog kulta. Budući da su bili poljodjelci u vrlo hladnim predjelima, ne čudi da je Sunce bilo od iznimne važnosti i povezano s plodnosti. To objašnjava i privjeske u obliku žena s krilima umjesto ruku.

Osim toga često nailazimo na trokut i polumjesečasti element. Čak su i ljudi prikazani u obliku trokuta. Posljednje putovanje s jedne japodske nadgrobne kamene ploče smatra se likovno najkonkretnijom izvedbom tog motiva u čitavom jadranskom svijetu prvog tisućljeća stare ere.

Kroz čitavu njihovu povijest postojala su dva načina pokapanja pokojnika – polaganje u grob i spaljivanje. Pokojnici su se polagali u plitke grobove u skladu s konfiguracijom terena. Na isto mjesto pokapalo se stoljećima. Mrtve su polagali na leđa s rukama uz tijelo i s mnoštvom ukrasa (npr. jantar). Oko pokojnika poslagali su krupno kamenje i sve zatrpali zemljom i sitnijim kamenjem. Grobovi su imali funkciju orijentira u prostoru. Ponekad su se nalazili na granicama zemlje i time označivali teritorij Japoda. Za razliku od većine kultura kod Japoda nema tzv. kneževskih grobova, odnosno grobova koji očito pripadaju vladaru. Likovni prikazi i ukrasi na kamenim urnama daju uvid u japodsku duhovnost i religiju.

Piše: Marsela Alić

Japodi – drevni lički obrtnici

Japodi – dokaz da Lika ima savršen geografski položaj

Japodski jezik i kultura danas

Bronca, jantar i staklo u životu Japoda

Kraj neovisnosti Japodije

Japodi – modni izričaj brončanodobnih Ličana

Komentari