Uranija Izidora Kršnjavog

Iako film kao dominanta vizualne kulture na samom početku 20. stoljeća nije stasao u medij čije se funkcije smatraju i edukativnima, inovativnost i nuđenje nove dimenzije doživljaja doveli su do njegove uporabe kako u zabavno-komercijalne tako i u pedagoške svrhe.

Film je signalizirao nove metode opismenjavanja i vizualnu kulturu brzo počeo pretvarati u ključno mjesto svakodnevice. Takve su značajke prepoznali intelektualci, ali i inovatori, bilo profesionalni znanstvenici ili amateri u velikom broju europskih centara. To je bio i slučaj sa Zagrebom, gdje 1900. Izidor Kršnjavi, predstojnik Odjela za bogoštovlje u vladi Khuena Héderváryja, unutar Društva umjetnosti osniva prvo Umjetničko znanstveno kazalište Uranija i smješta ga u donje prostorije Umjetničkog paviljona.

Uranija je u Zagrebu, a zatim i u obližnjim gradovima organizirala multimedijska predavanja iz različitih znanstvenih područja i disciplina, temeljena na skioptičkim slikama (dijapozitivima), a kino je imalo i „filmsku aparaturu za prikazivanje poučnih filmova, a za svoje priredbe tiskalo je i knjižicu-katalog s opisom programa pod naslovom ‘Urania umjetno znanstveno kazalište’.“ (Karlovački glasnik, ur. Dragutin Hauptfelf, Karlovac: Knjigotiskara Dragutina Hauptfelda, god. 1900. – 1903.)

Kršnjavi se koristi epohalnim otkrićem pokretnih slika u prosvjetne svrhe i potiče proces popularizacije umjetnosti i znanosti tzv. skipotikon slikama, a poslije i pravim filmovima. Njegova multimedijska predavanja održavaju se tijekom 1901. i 1902. u većim gradovima, ali i u manjim mjestima, gdje priređuje predavanja za seljake s malim misionarskim aparatom. U tu svrhu Uranija ističe kako je „namaknula primjerene slike za zabavu i pouku, te moli gg. župnike, pučke učitelje i druge prijatelje naroda, koji hoće pomoći u tom rodoljubnom poslu, neka se jave „predsjedničtvu Uranije u Zagrebu.“ Osim u ruralnim mjestima, Kršnjavi održava predavanje za pučke škole, gdje polaznike educira o hrvatskoj i azijskoj geografiji, zoologiji, odnosno ratnim fotografijama. Njegov je napor također ovisio i o lokalnim stanovnicima koji su nerijetko pozivani da doprinesu svojim negativima ili fotografijama po kojima bi sebi izrađivao skioptičke slike. Neredovita, ali česta predavanja Uranije, održavana najčešće u tadašnjem gradskom poglavarstvu, bilježe velik uspjeh i interes građana kojima se edukativne teme na repertoaru predstavljaju na jednak način kao i sam film.

Zbog visokih se cijena gledanja atraktivnijih i tada senzacionalnih žanrovski eklektičnih projekcija, praksa gostovanja u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji čini izrazito lukrativnim poslom za poduzetne vlasnike putujućih kinematografa, unatoč visokim troškovima organizacije i projekcijske infrastrukture.


Piše: Igor Jurilj

Komentari