UNESCO-va Svjetska kulturna baština

UNESCO-va Svjetska baština, utemeljena 1975. godine, dijeli se na prirodnu baštinu i kulturnu baštinu, dok se nematerijalna kulturna baština vodi na posebnom popisu. Objekti označeni kao dio Svjetske baštine imaju pravo na određenu financijsku i stručnu potporu te uživaju zaštitu UN-a i međunarodnih sporazuma (npr. Ženevske i Haške konvencije).

Da bi bio uvršten na Popis kulturne baštine, objekt mora imati jedinstvenu vrijednost i ispuniti barem jedan od kriterija za upis. Popis kriterija sastavlja UNESCO-v Odbor za svjetsku baštinu te je podložan izmjenama. Kako bi neki objekt uopće bio uvršten na Popis svjetske kulturne baštine, država prvo mora sastaviti popis objekata. Tek tada može nominirati neki od objekata s popisa. Kriteriji za kulturne objekte su sljedeći:

  1. Remek-djelo kreativnog genija;

  2. Predstavlja važnu promjenu ljudskih vrijednosti kroz određeno vremensko razdoblje u određenom kulturnom području (arhitektura, tehnologija, monumentalne umjetnosti, urbanizam, dizajn krajolika);

  3. Jedinstveno ili barem izvanredno svjedočanstvo kulturne tradicije postojeće ili nestale civilizacije;


  4. Izvanredan primjer gradnje, arhitektonskog ili tehnološkog kompleksa ili krajolika koji predstavlja važnu etapu ljudske povijesti;

  5. Izvanredan primjer tradicionalnog ljudskog naselja, uporabe tla ili mora, koji je reprezentativan za cijelu kulturu ili ljudsku interakciju s okolišem;

  6. Izravno ili očito povezan s pojavama ili živom tradicijom, s idejama ili vjerovanjima, s umjetničkim i književnim radovima izvanrednog jedinstvenog značaja.

Do sredine srpnja 2016. na Popis svjetske kulturne baštine uvršteno je 814 lokaliteta, uz još 35 koji spadaju i pod kulturnu i pod prirodnu baštinu. Država s najviše lokaliteta na Popisu je Italija (47), a slijede ju Španjolska (40), Francuska i Njemačka (38) te Kina (35). U Hrvatskoj je na popis uvršteno 7 objekata:

  1. Povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača (1979.)

  2. Stari grad Dubrovnik (1979.)

  3. Eufrazijeva bazilika u Poreču (1997.)

  4. Povijesni grad Trogir (1997.)

  5. Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku (2000.)

  6. Starogradsko polje na Hvaru (2008.)

  7. Stećci (2016.)

Piše: Boris Blažina

Komentari